Pola stoljeća od pobjede protiv Benfice na Lamzinu oproštaju

   „Muči me koljeno, ali stisnuo sam zube i hrvao se, nije bilo lako jer Dinamo je sjajan, u prvom je poluvremenu igrao izvrsno, nismo mogli ni mrdnuti“, govorio je proslavljeni Eusebio, jedan od najboljih svjetskih nogometaša svih vremena... Pred mikrofonima je komentirao netom završenu utakmicu u kojoj je Dinamo svladao njegovu Benficu s 2:0 uz „proijektil“ Stjepana Lamze u same rašlje.

  A, upravo je popularni Štef bio središnja figura cijele priče: Benfica je svojim dolaskom uveličala svečanost Lamzina oproštaja. Upravo ovoga utorka obilježavano punih pola stoljeća od ovog hepeninga. Utakmica je odigrana 21. travnja 1970. godine, a Portugalci su zaigrali sa zasigurno najslavnijim sastavom u klupskoj povijesti. Uz Eusebija tu su bili i Simoes i Torres, također tadašnje svjetske zvijezde.

  S novinskih je stranica stršao naslov: „Štef je opet zapalio Maksimir“, a Eusebio dodao: „Oduševila me lakoća kojom je Dinamo, praktički u trenutku, došao do pobjede. To je ono što je nekad krasilo Benficu. Dok sam bio zdrav, nije mi bilo slađe nego s dva, tri udarca razbiti suparnika.“

  Utakmica je odigrana po velikoj kiši, a maksimirska je momčad uslijed brojnih ozljeda zaigrala bez gotovo kompletne obrane. To je jedan od razloga zbog kojega je ovom prilikom u Dinamovu dresu, u statusu gosta, nastupio tadašnji Hajdukov branič Dragan Holcer. Plavi su pritom imali još dva pojačanja: zaigrali su i zvijezda Sarajeva, Vahidin Musemić, kao i tadašnji član zeničkog Čelika, Josip Lalić, koji je nekoliko mjeseci kasnije doista i potpisao ugovor s Dinamom.

  Lamzi je ovo bio prvi nastup za Dinamo poslije dvije godine. Nakon pada u Vili Rebar poslije velike pobjede protiv Eintrachta 4:0 u polufinalu Kupa velesajamskih gradova, Lamza je za Dinamo nastupio tek na tri prijateljske utakmice 1968. godine te na ovom oproštaju protiv Benfice.

  Plavi su, dakle, pobijedili s 2:0, a oba je pogotka namjestio Rudolf Belin. Stoper Humberto nakratko je izbio loptu, ali ju je Belin opet oteo, odigrao povratnu Lamzi, koji je u trku lijevom vanjskom lansirao „projektil“ u vratarev gornji desni kut za 1:0 u 35. minuti. Belin je u 41. servirao loptu Laliću za drugi pogodak plavih. I Belin i Lamza odigrali su samo prvo poluvrijeme nakon čega su ih zamijenili Damir Valec i Drago Vabec.

   U izvješću je između ostaloga slikovito pisalo: „Duga dijagonala Čerčeku. Pa onda Lamzin vrtoglavi ples. Prva, druga, treća 'žrtva', kao da reže sir, kroz 'trbuhe' čvrstih Portugalaca prolazio je Lamza, ravno, bez milosti, a lopta je poslušno plesala na vrhu kopačke."

  Portugalski trener Augusto je dodao: „Nemojte se čuditi. Eusebio je prije tri mjeseca operirao menisk. I još uvijek u podsvijesti nosi osjećaj operacije. Dinamo je igrao izvrsno, nametnuo se smišljenom taktikom. Izbili su nam našu igru. Dinamo je jedan od najboljih protivnika koje smo sreli.“

Zagreb, 21. travnja 1970.

Prijateljska utakmica

Dinamo – Benfica 2:0

Stadion Maksimir

Dinamo: Dautbegović, Pirić (Novak), Gutzmirtl, Belin (46. Valec), Holcer, Miljković, Čerček, Lalić, Musemić, Lamza (46. Vabec), Rora

Trener: Ivica Horvat

Benfica: Henrique, Malta, Humberto, Zeca, Jacinto, Martins (Torres), Matine, Graça, Jorge, Eusebio, Simoes

Trener: Jose Augusto

Sudac: Drago Horvat (Zagreb), Gledatelja: 20.000

Strijelci: 1:0 Lamza (35.), 2:0 Lalić (41.)