Preminuo Atko Kasumović

Jedino je želio – doći u Dinamo. Nije postavljao uvjete, ništa nije tražio već je samo htio ispuniti san i odjenuti Dinamov dres. I uspio je. Upravo je ovaj „štiklec“ prva pomisao na našega proslavljenoga braniča, našega dragog Atka Kasumovića. Nažalost, Atko je, nakon duge i teške bolesti, preminuo u 83.godini, a ispraćaj je u ponedjeljak, 2. rujna, na zagrebačkom Krematoriju.
Punim imenom Adem Kasumović, ali poznatiji po popularnom nadimku Atko, rođen je 1936. godine u Bosanskoj Gradiški u obitelji koja je, kako je i sam volio isticati, uvijek bila vezana uz purgerski klub. Otac je bio veliki navijač Gradjanskog.
Atko je karijeru počeo u lokalnoj Kozari, prvoligaško iskustvo stjecao u banjalučkom Borcu, a u Dinamu igrao od 1963. do 1965. godine.
S plavima je osvojio Kup 1965. nastupivši i u finalnoj utakmici u pobjedi protiv titogradske Budućnosti 2:1 u Beogradu. Pokal pamtimo i po znamenitom slavljeničkom govoru tadašnjega Dinamova kapetana Dražana Jerkovića koji je istaknuo da je ponosan što „pokal vraća u kolijevku jugoslavenskoga nogometa, naš dragi i voljeni Zagreb.“
Atko je među plave došao u doba dok su bili na turneji u Sjedinjenim Američkim Državama pa je prve minute skupljao nastupajući za mladu momčad. Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv Slovana u Ljubljani u dresu mlade momčadi pod vodstvom trenera Ivana Oskara Jazbinšeka. Iako je cijelu karijeru igrao stopera ili beka, u tom je svojem premijernom nastupu osvanuo u ulozi lijevog veznog i – odmah postigao pogodak. Dinamo je pobijedio 5:2.
Ubrzo je upisao i prvi službeni nastup, pod vodstvom glavnoga trenera Milana Antolkovića, u prvenstvenoj utakmici protiv Vojvodine u Zagrebu u pobjedi 1:0. Već u sljedećoj utakmici pred maksimirskom publikom slavio je protiv Hajduka 3:0.
U svojoj je prvoj sezoni s plavima bio finalist Kupa, a na tom su putu između ostalih nadigrali Rijeku 5:1 i Partizan 7:2... U finalu ih je svladala Crvena zvezda. Sezonu kasnije Dinamo je i osvojio pokal uz također uvjerljive izvedbe protiv Partizana 3:0 u Zagrebu i Crvene zvezde 2:0 u Beogradu.. Kasnije je igrao Trešnjevku, Zagreb, i austrijski Vilingen.
Zagrebačka ga je publika voljela zbog silne energije i požrtvovnosti što je, primjerice, ilustrirano i na utakmici protiv LASK-a u Linzu u Kupu pobjednika kupova kad je utakmicu odigrao do kraja unatoč ozljedi glave.
Njegov sin Damir, rođen upravo u doba dok je Atko igrao za Dinamo, također je imao zapaženu prvoligašku karijeru. Štoviše, upravo je Damir Kasumović, povijesnim pogotkom u 18. minuti osigurao pobjedu zaprešićkom Inkeru usred Maksimira. Žuti su na taj način u finalu Kupa 1992. godine, nakon zaprešićkih 1:1, svladali Dinamo, tadašnji HAŠK Građanski. Bilo je to ujedno i prvo izdanje hrvatskoga Kupa i povijesni, jedini pokal zaprešićkoga kluba.