Preminuo Dragutin Božić

Vratio je crveno-bijele hrvatske kvadratiće u klupski grb, omogućio dolazak znamenitog trenera Zlatka Čajkovskog, ali planovi o snažnoj momčadi rasplinuli su se nakon što je morao odstupiti političkim dekretom... Nekadašnji Dinamov predsjednik Dragutin Drago Božić, koji je na čelu kluba bio u turbulentno doba Hrvatskog proljeća, zauvijek nas je napustio ovoga petka u svojoj 96. godini.

Rođen je 25. srpnja 1926. godine u Zagrebu, a na Dinamovu je čelu bio od 1970. do kraja 1972. godine. U doba njegova mandata Dinamo je službeno prihvatio svoj sadašnji grb ili preciznije: nastao je temelj današnjega grba iz čije je izvorne inačice u međuvremenu nestala mala crvena zvijezda.

Formiranje novoga znaka s jasnim hrvatskim elementima u ono je vrijeme bio gotovo revolucionaran pokušaj. Upravo taj znak, dakako bez zvijezde, Dinamo koristi i danas.

Grb je prihvaćen 12. prosinca 1970. na sjednici u dvorani tadašnjega Radničkog sveučilišta u Vukovarskoj ulici gdje je u devet sati ujutro održana Skupština kluba, a u 17 sati i svečana akademija, a sve to pod ravnanjem predsjednika Božića. U večernjim je satima, također pod njegovim vodstvom,. uslijedio prijem u smaragdnoj dvorani hotela Esplanade uz taktove hrvatske himne.

I sam je Božić isticao da se i njegova Uprava, kao i brojne prethodne, susretala sa zahtjevima za povratkom imena Gradjanski, još 1948., 1955., 1960. i potom u doba njegova mandata. Ideja nije dobila političku podršku zbog imena koje se, po mišljenju državnih autoriteta, kosilo s idejom besklasnoga društva. Osim toga, i sam naziv Dinamo u međuvremenu je postao prepoznat kao dio hrvatskoga duha. Kako god, klub je 1970. kao svojevrsni kompromis uspio promovirati novi službeni grb po uzoru na doba Gradjanskog.

Sve se to događalo u „predvečerje“ Hrvatskog proljeća kao povijesnoga kulturno-političkoga pokreta pa je i otvaranje prostora crveno-bijelim kvadratićima bilo i najava nekih novih vremena.

Božić je u ljeto 1971. godine poveo Dinamo na trotjednu turneju po Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, turneju koja je zbog tadašnjih društveno političkih okolnosti bila pod posebnim povećalom državnih autoriteta i ostavila posljedice i na samom klubu i njegovu vodstvu. Turneja je, upravo zbog konteksta spomenutog Hrvatskog proljeća, dobila i svoj nastavak godinu kasnije kad je zbog političkog dekreta moralo odstupiti kompletno klupsko vodstvo. Nakon zbivanja u Karađorđevu klub su ubrzo, uslijed takvih okolnosti, morali napustiti i sam predsjednik Drago Božić, zatim Otto Hofmann, koji je na Dinamovu čelu u različitim funkcijama bio 25 godina, kao i sadašnji Dinamov predsjednik Mirko Barišić, koji je tada bio u ulozi dopredsjednika kluba.

Božić je prije dolaska u Dinamo bio dio gradske Uprave u doba gradonačelnika Većeslava Holjevca. Bio je na čelu Stambenog fonda Grada Zagreba od 1959. do 1962. godine. U sportu se angažirao još kao predsjednik Organizacijskog odbora B skupine Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu održanog 1966. na zagrebačkoj Šalati. Kao čelnik Gradskog odbora omogućio je izgraditi drvene tribine na sve četiri strane središnjega teniskog terena na Šalati povodom Davis kup meča reprezentacija Jugoslavije i Španjolske.

Dolaskom na mjesto Dinamova predsjednika podržao je ideju struke za angažmanom novoga trenera, ranije proslavljenoga nogometaša Zlatka Čajkovskog. Ipak, ideja i projekt stvaranja snažnoga Dinama zaustavljen je prisilnim političkim odstupom kompletnog vodstva. Kasnije je ipak dokazano da su sve optužbe koje su dovele do prisilnog odlaska bile neutemeljene.

Božić je bio dio Dinamova vodstva i u novijoj povijesti. Kao član Skupštine je na Valentinovo 2000. godine glasao za povratak imena Dinamo.

GNK Dinamo ovom prilikom izražava iskrenu sućut obitelji i prijateljima našeg Drage Božića. Neka mu je vječna slava i hvala.