Preminuo Mirko Bazić

Vodio je Dinamo do veličanstvene pobjede protiv Reala usred Madrida pred više od 110.000 gledatelja, nogometni je tvorac brojnih plavih generacija, odgojio je i promovirao niz vrhunskih nogometaša, uvijek susretljiv, pristupačan, s vidljivom ljubavi i strašću prema nogometu i posebno svom Dinamu... Nažalost, plava je obitelj ostala bez još jednoga svojeg dragog člana, ove nas je srijede, nakon duge bolesti, zauvijek napustio naš nekadašnji trener, vrsni stručnjak, član klupske Skupštine i veliki dinamovac, gospodin Mirko Bazić.

  Rođen je 2. studenoga 1938. godine u Malom Trojstvu kraj Bjelovara, a u maksimirskom je klubu bio još od rane mladosti. Igrao je u mlađim uzrastima pri čemu je bio najbolji strijelac momčadi i mladi reprezentativac Hrvatske. U igračkoj je karijeri nastupao i za zagrebački Metalac, Nehaj iz Senja i Kozaru iz Bosanske Gradiške. Ipak, posebno je zapažene rezultate upisao u trenerskoj karijeri. S Dinamovim je juniorima 1973. godine osvojio i naslov prvaka i Kup da bi ubrzo potom kao trener prvog sastava 1976. bio finalist Kupa, godinu kasnije i doprvak, a ujedno i osvojio Balkanski kup 1977.

  U cijelom tom opusu posebnu pažnju privlače i pojedini rezultati na međunarodnoj sceni kao pobjeda protiv Reala u Madridu sa 4:3 pred više od 110.000 gledatelja na stadionu Santiago Bernabeu 1974. godine. Bila je to glavna provjera Reala uoči sezone, „kraljevski“ klub u punom sastavu, sedam postignutih pogodaka i – pobjeda Dinama. Utakmica je odigrana nedugo prije rekonstrukcije madridskog stadiona pa se ondje, prema nekim izvješćima, naguralo i više od 110.000 gledatelja, neki su baratali brojem od 128.000...

   U drugu polovicu sedamdesetih Dinamo je zakoračio osvajanjem Balkanskog kupa 1977. kad je u finalu nadvisio Sportul iz Bukurešta. No, posebno je u sjećanju ostao okršaj protiv slavnoga Ajaxa na splitskom Trofeju Marjan 1977. Nizozemci su bili predvodnici ideje totalnog nogometa i figurirali kao apsolutni favoriti. Blistao je Želimir Stinčić na vratima, a mrežu su za konačnih 4:0 redom parali Velimir Zajec, Drago Vabec, Snješko Cerin i ponovno Vabec.

   Iste je godine, primjerice, zabilježen i rekordan posjet na Dinamovoj utakmici u Maksimiru.

„Bilo je to na utakmici protiv Hajduka. Prodali smo 63.933 ulaznica, a na stadionu je bilo i više od 64.000 navijača. Uvjeren sam da je to rekord stadiona, sigurno je bilo više gledatelja nego na onoj za koju svi tvrde da je rekordna: između Zagreba i Osijeka 1973. u kvalifikacijama za prvu ligu. Prihod na toj utakmici protiv Hajduka bio je 2,589.180 dinara. Dotadašnji je rekord bio iz 1975. godine s utakmice protiv Crvene zvezde, kad su prodali 57.572 ulaznice“, tvrdio nam je Bazić.

 U sjećanju je i pobjeda protiv Feyenoorda s 3:0... Na klupi mlade jugoslavenske reprezentacije nadvisio je Italiju s 5:0 i Španjolsku sa 4:1.

  U više je mandata bio direktor Dinamove nogometne škole u kojoj je ukupno proveo 14 godina. Dokazao se i u samim počecima trenerske karijere kad je u iznimno zahtjevnim nižim ligama bio na čelu Kozare iz Bosanske Gradiške koju je uveo u treću, a odmah potom i u drugu ligu. Vodio je i NK Zagreb, Bjelovar, Borac iz Banje Luke kao i momčad Radnika iz Velike Gorice u njenoj debitantskoj sezoni u Prvoj HNL.

  Velike je uspjehe ostvario i u Kanadi i Australiji: na klupi Windsor Wheelsa osvojio je naslov prvaka Kanade što je bio najveći uspjeh u povijesti kluba. Momčad Melbourne Knightsa doveo je do naslova prvaka Australije i osvajača australskog Kupa što je također najveći uspjeh u klupskoj povijesti.

 U svom je trenerskom opusu, zajedno sa suradnicima, odgojio niz velikih hrvatskih igrača među kojima su i Zlatko i Niko Kranjčar, Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, Velimir Zajec, Srećko Bogdan, Snješko Cerin, Džemal Mustedanagić, Marijan Vlak, braća Zvjezdan  i Boro Cvetković, Tomislav Ivković, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, braća Dario i Josip Šimić, Tomo Šokota, Mihael Mikić, Igor Bišćan, Vedran Ćorluka ili u Australiji Mark Viduka i Josip Šimunić.

  Dinamovu je prvu momčad vodio od proljeća 1974. do ljeta 1977. godine. Otišao je  nezadovoljan što klub nije mogao angažirati barem jedno snažno pojačanje. Bazić je tada prvi i jedini put inzistirao na dolasku jednoga igrača: silno je želio angažirati napadača mostarskog Veleža, proslavljenog Vahida Halilhodžića, ali klupska logistika nije imala kapacitete odgovoriti tim zahtjevima.

  Bazić je bio u Skupštini kluba i 2000. godine u vrijeme povratka imena Dinamo. Bio je diplomirani inženjer šumarstva, a po završetku sportske karijere bavio se književnošću pišući pjesme i prozu. Izabrao je i sastavio knjigu pjesama pod naslovom „Najljepše pjesme svijeta“, a sav prihod usmjerio u humanitarne svrhe za djecu s posebnim potrebama.

 GNK Dinamo ovom prilikom izražava duboku i iskrenu sućut obitelji i prijateljima našeg Mirka Bazića. Neka mu je vječna slava i hvala.