Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
U Zagrebu nas je u svojoj 73. godini napustio naš „purgerski gospar“, Pavo Kremenić, dragi član Dinamove obitelji, dobri duh koji je svojom „zaraznom“ vedrinom djelomično rasplamsao i veličanstvenu pobjedničku atmosferu na putu do naslova prvaka nezaboravne 1982. godine.
Kremenić je bio popularni dobrovačko-zagrebački ugostitelj, „purger“ po duhu i sentimentu prema Dinamu, a njegova Karaka na „zelenom valu“ bila je kultno okupljalište zlatne generacije plavih. Uostalom, ulogu tadašnje Karake na simboličkoj je razini svojedobno je ilustrirao i bivši maksimirski napadač Boro Cvetković. Kad mu je isticao ugovor s plavima, uslijedio je razgovor s novinarom:
„Idete li, Boro?
– Idem.
Kamo?
– Na trening!
Mislili smo, iz Dinama?
– Idem.
No, kamo?
– Iz Dinama kući pa u Karaku pa sutradan opet u Dinamo na trening.
Borislave, hoćete li na ljeto, kad vam istječe ugovor, potpisati novi s Dinamom?!
– A što bih drugo?“
Nakon treninga u Karaku... Nakon utakmice u Karaku... Tako je nerijetko izgledao „hodogram“ maksimirskih nogometaša u ta, starija vremena. U tom je okruženju stvarano zajedništvo i kohezija momčadi, bili su to spontani počeci onoga što današnje korporacije nazivaju „team buildingom“. Pavo je svojim vrckavim duhom i očinskim „altruističkim“ pristupom spajao ljude, pomagao u teškim trenucima, nerijetko bio „rame za plakanje“, širio dobre vibracije...
– Ova me vijest potpuno shrvala. Ne mogu ni riječ izgovoriti – drhtavim je i plačnim glasom prozborio Marko Mlinarić, proslavljeni maksimirski kapetan iz zlatne generacije iz 1982. godine. – Pavo je bio dio naše obitelji, bio je veiki dinamovac, a meni osobno jedan od najdražih ljudi, veliki prijatelj, čak i „drugi otac“... Nezaboravni su trenuci u Karaki, a i kasnije u Gavelli. Stalno smo se družili. Još uvijek ne mogu vjerovati da je otišao.
Pavo je bio i vrlo dobar „hakler“, a mnoštvo je pogodaka u malom nogometu postigao upravo na Mlinarićeve asistencije. Bio je i vlasnik Gavelle gdje su se dulje od dva desetljeća okupljale osobe iz zagrebačkoga jet-seta, mahom sportaši i glumci.
GNK Dinamo ovim putem izražava duboku i iskrenu sućut obitelji Pave Kremenića.