Prije 10 godina zauvijek nas je napustio naš nezaboravni Ismet Hadžić

Bio je dio posebne, romantičarske Dinamove generacije, blistao u nezaboravnom plavom proljeću 1982. na putu do naslova prvaka i maksimirskim navijačima ostao u posebnom sjećanju... Ovoga ponedjeljka, 14. srpnja, prošlo je punih 10 godina otkako nas je zauvijek napustio naš dragi i nikad zaboravljeni Ismet Hadžić, znameniti branič koji je bio u temeljima sjajnog Dinamova naraštaja osamdesetih godina.

Sjećanja su još uvijek svježa, kao da ga i sad vidimo kako u njegovu karakterističnom gardu, uz lako uočljivu figuru s pomalo kovrčavom plavkastom kosom, postavlja branu suparnicima i onako vješto iznosi loptu iz „opasne zone“.

Možda ga je najbolje opisao naš proslavljeni trener Miroslav Ćiro Blažević u svojedobnom prisjećanju na zlatnu generaciju: „Zajec je imao svoju poziciju libera, a ja sam ga oslobodio te funkcije i rekao: 'Sine, ti nisi libero, pusti tu Hadžića, on rješava, idi u središnjicu, u napad!'“ I upravo je to najzvučniji dio uloge i značaja našeg nekadašnjeg čvrstog plavog braniča: „Pusti, Hadžić rješava.“

U znamenitoj sezoni na putu do naslova prvaka Hadžić je propustio jesenski dio natjecanja, jer je služio vojni rok, ali zato je bio jedan od generatora furioznog Dinamova proljeća. U Zagreb je došao iz tuzlanske Slobode gdje je najčešće igrao desnog beka, a dolaskom u Dinamo uskočio u ulogu stopera i zadnjega veznog. Došao je uoči proljetnog dijela natjecanja sezone 1979/'80. i do odlaska 1985. odigrao 302 utakmice od čega 145 u službenim dvobojima. U međuvremenu je imao kratku epizodu u SAD i s trenerom Blaževićem u Prištini. S Dinamom je osvojio naslov prvaka 1982. kao i pokal pobjednika Kupa 1980. i 1983.

Godinama kasnije bio je dobri duh maksimirskih veterana, okupljao brojne generacije plavih, organizirao turnire.

Svake godine na tradicionalnom međunarodnom juniorskom turniru Mladen Ramljak maksimirski klub dodjeljuje nagradu za najboljeg obrambenog igrača uz prigodni pehar koji nosi Hadžićevo ime.