Prije 106 godina osnovan je Gradjanski

Travanj je često gotovo „neonskom svjetlošću“ obasjavao plavi dom, brojni su povijesni uspjesi, velike pobjede, značajni događaji, vezani upravo za taj mjesec: u travnju je Gradjanski odigrao jednu od svojih najvećih utakmica pobijedivši BSK u Beogradu sa 4:0 za naslov prvaka 1937.; u travnju je Gradjanski bio prvak Hrvatsko-slovenske lige 1940. što ga je odvelo i u državno natjecanje gdje je također osvojio naslov; u travnju 1936. momčad je preuzeo jedan od najvećih trenera u povijesti kluba, Marton Bukovi; Dinamo je u travnju 1948. pobijedio izravne konkurente – Hajduk u Splitu i Partizan u Beogradu – osvojivši svoj prvi naslov u poslijeratnoj Jugoslaviji; u travnju je Stojan Osojnak zabio povijesni gol za naslov 1954.; u travnju je Dinamo formalno osvojio naslov 1958.; u travnju su plavi svladali Željezničar 2:0 i tom utakmicom praktički već stavili ruku na pokal prvaka nezaboravne 1982. godine... A, u travnju je, naposljetku, i – osnovan klub!

Ove srijede, 26. travnja 2017. godine, obilježavamo 106 godina od osnutka Gradjanskog, popularnoga purgerskog kluba čiji je kontinuitet 1945. godine nastavio Dinamo. Iako s naglašenim purgerskim duhom, Gradjanski je, zapravo, bio gotovo internacionalna momčad, klub otvoren svima, širokogrudno prihvaćao goste sa svih strana, momčad u kojoj su nastupali i koju su s klupe vodili igrači i treneri iz Austrije, Mađarske, Engleske, Irske, iz gotovo svih krajeva tadašnje Kraljevine SHS...

Stoga je i reakcija vlasti o ukidanju klupske uprave 1945. posve promašena. Naziv Gradjanski zabranjen je zato što je asocirao na društvo jedne klase, površno mu je i neopravdano nadjenuta ružna politička etiketa, a klub je u suštini stvoren upravo na načelu zajedništva svih staleža i bio je okupljalište dobronamjernih ljudi i ljubitelja sporta sa svih strana...

Samome osnivanju prethodile si specifične društvene okolnosti. U to je vrijeme postojala snažna ideja za stvaranjem mađarskoga kluba, koju su inicirali predstavnici uprave Državnih željeznica. Upravo je u travnju 1911. sazvana i osnivačka skupština mađarskoga nogometnog kluba u Zagrebu pri čemu je Uprava Željeznica vrbovala neke dobre igrače. Nastojala ih e namamiti stalnim zaposlenjem u Željeznici uz solidna primanja. Istodobno su igračima koji su već radili na Željeznici postavili ultimatum da moraju igrati za novi mađarski klub jer će u protivnome ostati bez posla.

Sve je to, dakako, izazvalo snažan otpor Zagrepčana koji su žestoki m protestima stopirali ideju o formiranju mađarskoga kluba. Dnevnik Agramer Tagbaltt tada je napisao: “U srijedu dne 12. IV održali su ovdašnji Madžari skupštinu, da bi osnovali svoj Madžarski sportski klub. Skupština, kojoj je prisustvovao mnogo veći broj Hrvata negoli Madžara, budući su prvospomenuti došli na ovu skupštinu s namjerom i zadatkom osnutka kluba, završila je fijaskom za Madžare, tako da je skupština prekinuta, a završila na kraju pjevanjem hrvatske nacionalne himne! ”

Takav je razvoj događaja otvorio vrata osnivanju Gradjanskog. Konstituirajuća je skupština održana 26. travnja u Budějovičkoj restauraciji u zgradi Prve hrvatske štedionice, na uglu Bogovićeve ulice i Cvjetnog trga. Prvi trening, pod nadzorom predsjednika Andrije Mutafelije i kompletnoga Upravnog odbora, održan je 14. svibnja 1911. na Tuškancu. Bila je to, zapravo, selekcija igrača za prvu momčad.

Unatoč tome što je Gradjanski osnovan na krilima otpora mađarizaciji, među njegovim najznačajnijim trenerima bili su upravo Mađari – Imre Pozsonyi, Giury Molnar, Marton Bukovi...

U klupskoj se vitrini nalazi 28 naslova državnog prvaka, a brojka je i viša računamo li i onaj iz 1979. godine, kad je sud priznao naslov Dinamu, ali ga Savez nikad nije proveo u nogometnim arhivima. Klub je u bivšoj SFRJ sedam puta osvajao Kup, a u 14 navrata podizao i pokal hrvatskoga Kupa uz pet osvojenih Superkupova.

Najveći je uspjeh, svakako, osvajanje pokala Kupa velesajamskih gradova, natjecanja iz kojega je niknuo Kup UEFA, današnja Europa liga. Plavi su trofej osvojili 1967., a četiri godine ranije pokleknuli u finalu protiv Valencije.

Dinamo je, ujedno, među rijetkim europskim klubovima koji su uspjeli nanizati seriju od 10 uzastopnih sudjelovanja u skupinama europskih natjecanja. Serija, dakako, još traje...

Zanimljivo je, međutim, da je klub od svojega osnutka pa sve do kraja Drugoga svjetskog rata u gotovo svim tadašnjim medijima transkribiran kao Gradjanski, sa “dj” kao ekvivalentom slovnom znaku “đ”. Čak je i na pročelju igrališta u Koturaškoj ulici, gdje je klub obitavao od 1924. godine, na velikoj ploči iznad ulaznih vrata također pisalo – Gradjanski, a ne Građanski. Jedan je od razloga taj što je, s obzirom na naglašenu međunarodnu orijentaciju, takva transkripcija lakše i precizno predstavljala klub u inozemnim medijima.