Prije 34 godine preminuo Franjo Mara Wölfl

  Pamtit ćemo ga po nezaboravnom citatu: „Moj život i čitava sportska karijera odvijala se u Zagrebu. Sve su mi uspomene, lijepi dani i sve što sam postigao u nogometu vezani uz taj najljepši i najdraži grad.“ Tako je govorio naš proslavljeni Franjo Wölfl, popularni Mara, nekadašnji maksimirski topnik, jedan od omiljenijih igrača plavih još iz doba Gradjanskog, nezaboravni strijelac, centarfor ubojita udarca, ali i paker.

   Naš dragi Mara zauvijek nas je napustio na današnji dan prije 34 godine, 8. srpnja 1987., iste one večeri kad je na Dinamovu stadionu trajala svečanost otvaranja ljetne Univerzijade. Rođen je 18. svibnja 1918. u Zagrebu, a u purgerskom je klubu proveo 15 godina kao igrač i potom, s kraćim prekidima, još dva desetljeća obnašao funkciju tehničkoga direktora i savjetnika. Najbolji je strijelac u klupskoj povijesti, a dvaput je bio i prvi topnik lige, i to u dvjema premijernim poslijeratnim sezonama. Prvo je, u sezoni 1946/'47. kad je Dinamo dohvatio drugo mjesto, postigao 28 golova u 23 utakmice. Godinu kasnije plavi su osvojili naslov, a popularni Mara zabio 22 gola u 17 nastupa. U oba je slučaja, dakle, postizao više od jednoga gola po utakmici!

  Podjednako je dobro igrao i ofenzivnog veznog, ali i centarfora, uz dobru tehniku krasila ga je i spretna igra glavom kao i gromovit udarac. Počeo je u juniorima zagrebačke Concordije, ali je još kao učenik otišao u Plzeň gdje se školovao od 1935. do 1937. i igrao za tamošnju, tada snažnu Viktoriju. Po povratku u Zagreb 1938. potpisao je za Gradjanski.

  Dio je dviju nezaboravnih purgerskih generacija. U Gradjanskom je 1940-ih blistala navala Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović gdje je Mara igrao ofenzivnog veznog. No, kasnije je, u lovu na naslov 1948., osvanuo u ulozi devetke u navali Cimermančić, Kacian, Wölfl, Čajkovski, Benko.

  Povijest posebno pamti njegove izvedbe u pobjedama protiv Hajduka u Zagrebu, 5:1, kad je postigao dva pogotka, a nedugo potom i protiv skopskoga Vardara kad je u pobjedi 4:0 zabio sva četiri gola od čega jedan – s centra! Bili su to ključni trenuci prema naslovu prvaka 1948.  Upravo je te godine Wölfl blistao i u dresu reprezentacije osvojivši srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu. Zbog ozljede nije zaigrao u finalu protiv Švedske. Šest godina kasnije bio je član izborničke komisije reprezentacije na SP 1954. u Švicarskoj.

  Wölfl je s plavima osvojio naslove prvaka 1940., 1943. i 1948. Podignuo je i pokal pobjednika Kupa 1951. Uspješan je niz nastavio i kao tehnički direktor u doba kad su plavi 1963. godine igrali svoje prvo od ukupno dva finala Kupa velesajamskih gradova i kad su osvojili naslove 1954. i 1958. kao i pokale pobjednika Kupa 1960., 1963. i 1965.