Prije 45 godina Dinamo je osvojio naslov koji je i do danas ostao pripisan drugom klubu

Drago Vabec zanjihao je mrežu tri minute prije kraja utakmice, to je značilo da je Dinamo pobijedio Vojvodinu u Novom Sadu i slavlje je moglo početi... Ali pitanje je – čije slavlje? Ovoga je ponedjeljka, 17. lipnja, prošlo 45 godina od završetka sezone u kojoj je nastao famozni „slučaj Tomić“. Dinamo je u zadnjem kolu, dakle, pobijedio u Novom Sadu s 1:0 i to je trebalo značiti proslavu naslova prvaka. Dinamovu proslavu... Fudbalski savez Jugoslavije je, međutim, jednostavno gumicom izbrisao Dinamov naslov i pripisao ga drugom klubu.

Riječ je vjerojatno je najvećem skandalu u povijesti jugoslavenskog nogometa. FSJ je nelegalnom odlukom doslovno oteo Dinamu i treneru Vlatku Markoviću naslov prvaka i dopisao ga Hajduku. Odluka je nelegalna zato što su je takvom proglasili i Komisija za propise FSJ i Sud udruženog rada pod čijom je ingerencijom bio nogometni savez. Obje su ove instance ustvrdile da je Dinamo prvak za 1979. godinu.

Na samome startu natjecanja, u prvom kolu sezone 1978./79., Rijeka je u početni sastav ubacila igrača bez prava nastupa, pobijedila Dinamo na Kantridi s 2:1, ali je nakon žalbe maksimirskog kluba rezultat preinačen u pobjedu plavih s 3:0 bez borbe. U sastavu domaćih je, unatoč ranijem Dinamovu kolegijalnom upozorenju, zaigrao Edmond Tomić, koji nije imao pravo nastupa jer je još iz svojega prethodnog kluba, Lirije iz Prizrena, imao višak žutih kartona. Domaćem treneru Dragutinu Spasojeviću uredno je prije utakmice na to ukazao Dinamov tehnički direktor Zorislav Srebrić, ali Riječani su se oglušili na upozorenje.

Kako god, Tomić je zaigrao, a pri rezultatu 1:1 asistirao Damiru Desnici za pogodak za 2:1. Dinamo se žalio i utakmica je registrirana u korist Zagrepčana. U to je vrijeme, dakako, vrijedio sustav s dva boda za pobjedu. Plavi su, službeno uključujući i bodove iz Rijeke, postali jesenski prvaci s dva boda ispred Hajduka. Tada je nastupio novi preokret. Odjednom je utakmica iz 1. kola „vraćena“ na onih 2:1 čime su dva boda „preseljena“ iz Dinama u Rijeku. S ta dva oduzeta boda Dinamo je pao na drugo mjesto s jednakim brojem bodova kao i Hajduk, ali uz nešto slabiju gol-razliku. Uslijedila je serija proturječnih poteza i vrtoglavih obrata. Paradoks je bilo to što su se različita tijela Saveza u svojim odlukama međusobno poništavala.

Sredinom travnja 1979. godine Izvršni odbor FSJ zatražio je stručno mišljenje svoje Komisije za propise, a ona je zaključila da je, sukladno pravilima, jedina moguća i jedina ispravna odluka registrirati utakmicu rezultatom 3:0 za Dinamo. Nakon toga slijedi paradoks: IO FSJ prvi put u povijesti (!) odbacuje zatraženo mišljenje vlastite (!!) Komisije za propise, negira pravno stajalište i registrira utakmicu pobjedom Rijeke s 2:1 i tako promovira Hajduk u prvaka. Splićani su u takvim okolnostima bili prvi s jednakim brojem bodova kao Dinamo, ali uz bolju razliku pogodaka. U zadnjem su kolu, 17. lipnja, i Dinamo i Hajduk pobijedili svoje suparnike u gostima: plavi su, dakle, bili bolji od Vojvodine u Novom Sadu s 1:0, a bijeli od Sarajeva s 2:1.

Kako god, Dinamo se potom obratio Sudu udruženog rada pod čijom je ingerencijom bila i nogometna organizacija. U siječnju 1981., dakle, godinu i pol nakon završetka prvenstva, Sud je usvojio Dinamovu žalbu.

Janakija Atanasovski, predsjednik Komisije za propise FSJ-a, početkom 1981. je rekao: „I danas sam čvrsto uvjeren da je Dinamo teško oštećen, jer je nedvosmisleno utvrđeno da Tomić zbog dva žuta kartona nije imao pravo igranja na toj spornoj utakmici. Viši forum koji je poništio odluku naše Komisije za propise držao se novog zakona koji je bio izglasan nakon Tomićevog žutog kartona, a ta je retroaktivnost u tumačenju propisa bila pravno nedopustiva.“

Sukladno konačnoj sudskoj presudi iz 1983. godine Dinamu je priznat naslov za 1979., ali ova odluka nikad nije provedena u arhivu FSJ.

Ovdje, dakle, nije riječ o pogrešno (ne)dosuđenom jedanaestercu ili pogrešno (ne)dosuđenom zaleđu kakvi su se uvijek događali u nogometnoj igri, već je riječ o izravnoj intervenciji sustava.

Novi Sad, 17. lipnja 1979.

Savezna liga, 34. kolo

Vojvodina – Dinamo 0-1

Stadion SRC Vojvodina

Vojvodina: Svilar, Vujkov, Ćurčić, Bošnjak, Nađ, Trifunović, Ilić, Nikezić (46. Trnić), Vučeković (83. Fabri), Todorović, Mićović

Trener: Ivica Brzić

Dinamo: Stinčić, Džoni, Devčić, Mustedanagić, Zajec, Bogdan, Kranjčar, Bručić, Cerin (65. Bonić), Janjanin (40. Senzen), Vabec

Trener: Vlatko Marković

Sudac: Predrag Nikolić (Sarajevo), Gledatelja: 15.000

Strijelac: 0:1 Vabec (87.)