Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Plavi su bili akteri na maksimirskom stadionu još na samom otvaranju igrališta 1912. godine, međusobna utakmica prve i druge momčadi Gradjanskog bila je dio svečanosti otvaranja, i sljedećih su godina ondje učestalo nastupali, bilo kao gosti ili nerijetko kao domaćini... Ipak, tek su 1948. godine postali „punopravni“ stanovnici Maksimira. Plavi su na današnji dan, 19. rujna 1948. godine, također u nedjelju, odigrali svoju prvu utakmicu po preseljenju iz Koturaške u Maksimirsku.
Neposredno nakon osvojenoga naslova prvaka Dinamo je, dakle, prvu utakmicu u toj novoj eri odigrao u nedjelju, 19. rujna 1948. godine, protiv Partizana pred 40 000 ljudi. Bio je to ujedno okršaj dvaju poslijeratnih prvaka: Partizan je dohvatio naslov 1947., a Dinamo godinu kasnije i upravo su uskočili u treću postratnu sezonu.
Zanimljivo je da bi pogled na stare crno-bijele fotografije s te utakmice mogao zbuniti promatrača: logički bi pomislio da je u prugastim majicama gostujuća, a u jednobojnim domaća momčad. No, u ovom je slučaju bilo obrnuto: Dinamo je zaigrao u dresovima s okomitim prugama, a Partizan u jednobojnima. Zagrebački plavi toga su dana bili prugasti plavo-bijeli, dok su beogradski crno-bijeli tada bili crveni. Tih je godina Partizanova službena boja bila crveno-plava i tek su kasnije promijenili vizualni identitet.
Kako god, bila je riječ o drugom prvenstvenom kolu, tjedan ranije Dinamo je gostovao u Zemunu kod tadašnje momčadi zrakoplovaca poznate po nazivu Naša krila. Bilo je 2:0 za domaće, ali Dinamo je bodove vratio na „vatrenom krštenju“ na maksimirskom terenu.
Zagrepčani su poveli u 10. minuti kad je Franjo Mara Wölfl smjestio loptu u mrežu nakon što ga je proigrao Željko Čajkovski. Partizan je izjednačio u 36. nakon vješte akcije koju je dovršio raniji igrač plavih, Stjepan Bobek. Pet minuta kasnije desno krilo purgera, Zvonimir Cimermančić, iskoristio je pogrešku gostujućega lijevog braniča Miomira Petrovića i ponovno doveo Dinamo u vodstvo.
U trenerskoj je ulozi plavu momčad vodio njezin raniji popularni vratar Franjo Glaser koji je neposredno nakon Drugoga svjetskog rata branio za Partizan.
Zagreb, 19. rujna 1948.
Savezna liga, 2. kolo
Dinamo – Partizan 2:1
Stadion Maksimir
Dinamo: Arneri, Jurić, D. Horvat, Pukšec, I. Horvat, Pleše, Cimermančić, Lampelj, Wölfl, Čajkovski, Benko
Trener: Franjo Glaser
Partizan: Šoštarić, Firm, Petrović, Čajkovski, Jovanović, Atanacković, Strnad, Radunović, Senčar, Bobek, Simonovski
Trener: Illes Spitz
Sudac: Leo Lemešić (Split), Gledatelja: 40.000
Strijelci: 1:0 Wölfl (10.), 1:1 Bobek (36.), 2:1 Cimermančić (41.)