Prošla je 71 godina od formiranja Dinama

Krenuli su sa 19 sportskih grana, a danas su u Maksimiru samo – dvije. Prije točno 71 godinu, 9. lipnja 1945., na temeljima predratnoga Građanskog formirano je tadašnje Fizkulturno društvo Dinamo. Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata svi su klubovi u tadašnjoj FNR Jugoslaviji preoblikovani u fiskulturna ili preciznije – fizkulturna društva. Bila je to reorganizacija sporta po uzoru na sovjetski model što je značilo da su se sportaši okupljali u klubove, odnosno društva s mnoštvom različitih sekcija. Tako je i Dinamo, baš kao što je to bio slučaj i s ostalim klubovima, tih prvih poslijeratnih godina imao nekoliko sportskih grana: nogomet, atletiku, boks, hrvanje, biciklizam, tenis, gimnastiku, stolni tenis, rukomet, klizanje, kuglanje, streljaštvo, veslanje, plivanje, mačevanje, šah, odbojku, jahanje, planinarstvo. U nekim je sredinama takav model bio teško održiv pa je tako i Dinamo ubrzo promijenio prefiks iz fizkulturnog u – sportsko društvo. Promjena je bila u smanjenju sportskih sekcija da bi se početkom 1950-ih nogometaši izdvojili i formirali NK Dinamo. Danas su, primjerice, u zgradi maksimirske nogometne škole smješteni i – atletičari Dinama.

Svoj prvi poslijeratni naslov prvaka Dinamo je osvojio 1948. godine da bi, preseljenjem iz Koturaške u Maksimir, dohvatio još tri – 1954., 1958. i 1982. Sud udruženoga rada priznao mu je i naslov prvaka za 1979. godinu, ali nikad nije uveden u arhivu FSJ. Dinamo je u Republici Hrvatskoj osvojio još 18 naslova prvaka.

Predratni rival Građanskog, gradski suparnik HAŠK, nastavio je svoj slijed kroz FD Akademičar, odnosno Mladost. Danas Hrvatski akademski športski klub Mladost broji 22 sportske sekcije, ali ne i nogometnu, jer je ugašena 1955. godine.

Dinamo je 1945. od Građanskog preuzeo klupsku boju, većinu igrača seniorskoga, ali i juniorskog pogona, trenera, brojne članove uprave, masera, nadimke “purgeri” i “modri”, sve do ljeta 1948. nastavili su nastupati na starom igralištu Građanskog u Koturaškoj ulici...

U službenoj ediciji Zagrebačkoga nogometnog saveza, objavljenoj 1970. godine, među ostalim, stoji:

- Nije sve u imenu. Tradicija je ostala. I to velika i slavna. Pet titula šampiona u predratnoj Jugoslaviji i čitava plejada sjajnih igrača pribavili su našem nogometu svjetsku slavu i pridonijeli da je momčad Građanskog uoči II svjetskog rata bila jedna od najboljih u Evropi. I Dinamo je, kao njegov prethodnik Građanski, uzeo plavu boju dresa, a mnogobrojni navijači Građanskog postali su preko noći navijači Dinama.

Svoj prvi poslijeratni naslov prvaka Dinamo je osvojio 1948. godine da bi, preseljenjem iz Koturaške u Maksimir, dohvatio još tri – 1954., 1958. i 1982. Sud udruženoga rada priznao mu je i naslov prvaka za 1979. godinu, ali nikad nije uveden u arhivu FSJ. Dinamo je u Republici Hrvatskoj osvojio još 18 naslova prvaka.

Današnji Dinamo nastoji s ponosom slijediti staze slave brojnih prethodnih generacija pri čemu posebice svijetli pokal Kupa velesajamskih gradova iz 1967. godine. To je natjecanje bilo preteča kasnijega Kupa Uefe, odnosno današnje Europa lige. Sljedeće godine obilježit ćemo, dakle, 50 godina od nikad zaboravljene, veličanstvene generacije koja je putem “izbacila” tadašnju kremu europskoga nogometa – Juventus, Eintracht, Leeds United... Četiri godine ranije bili su u finalu istog natjecanja. U toj su sezoni svladali Bayern usred Münchena 4:1, izeđu ostalih nadigrali Porto, mađarski Ferencvaros i u finalu pokleknuli protiv Valencije.