Prošle su 22 godine od maksimirske „petice“

Nije to bilo samo slavlje zbog velike pobjede protiv staroga rivala, već je to bila i najava stvaranja dojmljive, snažne momčadi i u europskim razmjerima. Ovoga je utorka prošlo točno 22 godine od nezaboravne pobjede protiv beogradskog Partizana, od „petarde“ kojom su plavi ispratili svojega suparnika u 1. pretkolu Lige prvaka. Maksimirska momčad, istina, toga ljeta ipak nije izborila plasman u skupinu elitnoga europskoga klupskog natjecanja, ispriječio se Newcastle United i golom Temurija Kecbaje u zadnjoj minuti produžetka poslao Zagrepčane u Kup Uefe. A ondje su potom goropadnom igrom izbacili švicarski Grasshoppers, mađarski MTK i na kraju zapeli u osmini finala protiv madridskog Atletica...

  Sve je, dakle, počelo veličanstvenom izvedbom protiv Parizana uz gromkih 5:0 u uzvratnoj utakmici u kojoij su Beograđani pokušali braniti prednost od 1:0 iz prvoga dvoboja..

   „Još smo si u Beogradu u svlačionici nakon utakmice dali ruke i rekli: 'sredit ćemo ih u Zagrebu'“, još je tada prepričavao proslavljeni maksimirski vratar Dražen Ladić. Izraziti napadački nogomet, pogođena prečka, propuštene velike prilike ipak nisu bili dovoljni da Dinamo već u prvom dvoboju u Beogradu pobijedi staroga rivala. Partizan je ipak slavio s 1:0 i time, zapravo, samo dodatno naoštrio „ambicije“ i podgrijao ionako uzavrelu atmosferu uoči uzvrata u Zagrebu.

   Zagreb je tih dana zapljusnula nogometna euforija, i to i prije nego je ždrijeb spojio ova dva suparnika. Povratak Roberta Prosinečkog, i to u najboljim godinama, s navršenih 28, rasplamsao je nogometni žar kod navijača koji su s nestrpljenjem čekali početak sezonu osjetivši „miris“ nogometne atrakcije, dopadljivih poteza, finti, proigravanja, velikih rezultata... Na taj se ambijent „naslonio“ i ždrijeb s Partizanom...

  U uzvratu u Zagrebu od prve su minute krenuli furiozni napadi. Jedan je od junaka utakmice Edin Mujčin, tadašnja maksimirska desetka, koji je bio u izvorištu akcija za čak četiri pogotka. U 13. je minuti s lijeve je strane ubacio u kazneni prostor, lopta se odbila od Viduke pa od Cvitanovića, koji je vratio Viduki, a on iz okreta poslao loptu kroz noge Krstajiću, kasnije sjajnome, dugogodišnjem igraču njemačkoga Schalkea. Već dvije minute kasnije Krznar je petom uposlio Mujčina, a on zavrnuo na peterac, na glavu Cvitanoviću za 2:0. U 24. minuti Mujčin je poslao loptu u for Viduki, koji je otišao suviše desno i činilo se da je prilika propuštena. No, Viduka se othrvao Taševskom pa u padu, klizeći na lijevoj nozi, uspio nekako opaliti loptu, koja je nezadrživo klizila po travi točno u suprotni kut, za velikih 3:0.

A Beograđane je tada „u igru“ pokušao vratiti francuski sudac Gilles Veissiere. Svi su na stadionu pomislili da je u Dinamovu kaznenom prostoru bila riječ o prekršaju u napadu. Svi, pa i igrači obiju momčadi. I dok su se i plavi i crno-bijeli lagano povlačili prema središtu igrališta, odjednom je postalo jasno da je Veissiere, ničim izazvan, dosudio jedanaesterac za Partizan. Loptu je na bijelu točku namjestio Vukićević, a Ladić – obranio! I ne samo obranio: Ladić je bekhendirao loptu, Vukićević natrčao na odbijanac i ponovno snažno pucao, ali Dinamov je vratar opet čudesno obranio i time dodatno zapalio ionako zahuktalu maksimirsku atmosferu!

  Samo šest minuta kasnije već je bilo 4:0! Opet je prste umiješao Mujčin. Dodao je desno, Mariću, on loptu propustio do Cvitanovića, koji se sjurio u kazneni prostor, zavrnuo nisku loptu na prvu stativu, a Marić zakucao u mrežu. Još nam je u sjećanju onaj Marićev klizeći slavljenički „let“ prema zapadnoj tribini! A, pečat je uslijedio u 69. minuti, nakon filigranski uigrane akcije iz kornera. Prosinečki je iz kuta poslao loptu gotovo paralelno s gol-aut crtom, natrčao je Krznar, uputio „na recepciju“, dakle povratnu prema vrhu kaznenoga prostora, pritom ju je Petrović preskočio prethodno fingirajući udarac, da bi je potom dočekao Cvitanović i torpedirao pod prečku!

  Dvoboj protiv Partizana ulazi u klupsku povijest ponajprije na emotivnoj razini zbog starog rivalstva i tadašnjih društveno-političkih okolnosti. No, snaga samog suparnika i faza natjecanja nisu odveć „zvonili“. Bilo je to tek prvo pretkolo Lige prvaka, a beogradski klub u tim trenucima nije imao snagu kakva ga je krasila u ranijoj povijesti.

Zagreb, 30. srpnja 1997.

Liga prvaka, 1. pretkolo, uzvrat

Croatia – Partizan 5:0

(prva utakmica: Partizan – Croatia 1:0)

Stadion Maksimir

Croatia: Ladić – D. Šimić, Jurić, Jurčić – Šarić, Mujčin (71. Brlenić), Prosinečki, Marić (67. Petrović), Krznar – Viduka (75. Tomas), I. Cvitanović

Trener: Marijan Vlak

Partizan: Kralj – Taševski, Bolić, Svetličić, Szabo, Krstajić – Tomić (46. Ilić), Vukićević, Trobok, Stojisavljević (65. Ćirić) – Obradović (46. Isailović)

Trener: Ljubiša Tumbaković

Sudac: Gilles Veissiere (Francuska), Gledatelja: 40.000

Strijelci: 1:0 Marić (13.), 2:0 I. Cvitanović (15.), 3:0 Viduka (24.), 4:0 Marić (43.), 5:0 I. Cvitanović (68.)