Prošle su 53 godine od velike pobjede protiv Leedsa

Kakva uvertira u karijeru! Marijan Čerček tek je bio napunio 18 godina, tek zakoračio u prvu momčad i već u svojim početnim nastupima “izborio” takav status da i danas, 53 godine kasnije, priču počinjemo – s njegovim imenom.

Ove nedjelje, 30. kolovoza, obilježavamo 53 godine od velike Dinamove pobjede protiv engleskog Leeds Uniteda u prvom dvoboju finala Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je potom preraslo u Kup Uefe, današnju Europa ligu. Čerček i Krasnodar Rora, jedan od nositelja tadašnjega Dinama, popularno lijevo krilo, “potpisnici” su dvaju pogodaka kojima su plavi nadigrali Leeds s 2:0 i stvorili bogatu zalihu uoči uzvrata u Engleskoj. A, tinejdžer Čerček... U kakav li je samo raspored uskočio na startu karijere: u svojih prvih pet službenih utakmica igrao je dva finalna okršaja protiv Leedsa i pritom prvenstvene dvoboje protiv sva tri suparnika iz tadašnje „velike četvorke“, dakle Crvene zvezde, Partizana i Hajduka. Dinamo je u finale protiv Leedsa ušao bez Branka Zebeca, trenera koji je plave doveo do finala i s kojim je momčad preletjela preko Juventusa u četvrtfinalu, a potom i u nezaboravnom okršaju protiv Eintrachta.

– Zebec je u ljeto 1966. došao onako nenadano, tiho. Nitko to nije znao, nije brujala štampa. Isto tako je inkognito i nestao sa zagrebačke nogometne pozornice godinu kasnije. Ja sam bio njegov pomoćnik i sredinom osamdesetih, bili smo kućni prijatelji... Nikad, ali baš nikad u sve te godine nisam došao u situaciju da saznam zbog čega je napustio Dinamo – prijsetio se Rora.

Na Zebecovo je mjesto uskočio nekadašnji znameniti branič Ivica Horvat, jedan od ponajboljih maksimirskih nogometaša svih vremena. Paradoks je da je Horvat u polufinalu bio asistent Eintrachtovu treneru Eleku Schwartzu, dakle u polufinalnim je okršajima Dinama i Eintrachta sjedio na klupi njemačke momčadi. A, upravo je on praktički „izmislio“ Čerčeka.

– I na sam dan utakmice, ujutro u pola 11, uvijek smo imali sastanak i trener je objavio momčad koja će početi. Sjećam se kao danas, do mene je sjedio moj kum Marijan Novak, a ja nisam ni bio svjestan kad mi je rekao: Čera, pa ti igraš! Veli, evo sada te je trener pročitao. Evo, i sad se naježim. A onda ti se još posreći da na jednoj takvoj velikoj utakmici, finalu, zabiješ gol! To je nešto neopisivo, fantastično!

Engleski su skauti bili na tribinama stadiona u Frankfurtu u prvom polufinalnom okršaju Eintrachta i Dinama. Izvjestitelji su isticali da su engleski promatrači napustili stadion već nakon vodstva Nijemaca s 2:0 i da su isključivo slali izvješća o – Eintrachtovim igračima. Na uzvrat u Zagreb nisu dolazili. No, zato je momčad Leedsa skautirao Dražan Jerković. Proslavljeni je maksimirski napadač u to vrijeme bio tehnički direktor kluba, dok je na ljeto preuzeo funkciju predsjednika stručnog odbora. Leedsovu je družinu pratio na utakmici u Manchesteru.

„Neugodniji su od Eintrachta, igraju s više snage. Igra? Rušilački uragan“, opisivao je Jerković. Zvijezda momčadi bio je Jackie Charlton, proslavljeni, karizmatični branič engleske reprezentacije, brat znamenitog centarfora Bobbyja. Nažalost, Jackie je preminuo upravo ove godine, 10. srpnja. Nakon sjajne predstave, bajkovite promocije tinejdžera Čerčeka, Rorina maestralnog pogotka i pobjede s obećavajućih 2:0 slijedio je odlazak u – lavlje ralje. Leeds na Elland Road 6. rujna. Plavi si izdržali uraganske napade domaćih, a na trenutak čak bili i blizu novoj pobjedi kad je Denijal Pirić dalekometnim udarcem uzdrmao gredu. Završilo je 0:0 i plavi su podignuli pokal.

Zagreb, 30. kolovoza 1967.

Kup velesajamskih gradova, finale, prva utakmica

Dinamo – Leeds United 2:0

Stadion Maksimir

Dinamo: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl, Rora

Trener: Ivica Horvat

Leeds United: Sprake, Reaney, Cooper, Bremner, Charlton, Hunter, Bates, Lorimer, Belfitt, Gray, O'Grady

Trener: Don Revie

Sudac: Adolfo Bueno Perales (Španjolska)

Gledatelja: 35.000

Strijelci: 1-0 Čerček (39.), 2-0 Rora (59.)