Prošle su pune dvije godine od odlaska Miroslava Ćire Blaževića

Decentno ugravirani nogometni teren, simbolika bijelog šala uz jednostavni „potpis“ – Ćiro... I silne emocije, tuga pomiješana s ponosom i sjećanjima na vedre dane, na njegovu gospodsku uglađenost i fakinski šarm. U takvom je ambijentu Dinamova delegacija posjetila posljednje počivalište našega proslavljenog trenera i izbornika hrvatske reprezentacije, našega nezaboravnog prijatelja, Miroslava Ćire Blaževića. Ove subote, 8. veljače, prošle su pune dvije godine otkako nas je naš voljeni Ćiro zauvijek napustio.

Tim je povodom Dinamova delegacija posjetila njegovo počivalište u Aleji velikana na Mirogoju, položila cvijeće i zapalila svijeće. Klupsko izaslanstvo su, u društvu Blaževićeva sina Miroslava, predvodili predsjednik kluba, proslavljeni plavi kapetan iz zlatne ere u Dinamu, Velimir Zajec, član klupske Uprave Hrvoje Puhalo, a među ostalima bili su tu i nekadašnji Ćirini igrači iz nezaboravnih maksimirskih dana, ujedno sadašnji klupski skauti – Džemal Mustedanagić i Stjepan Deverić.

Blažević je preminuo dva dana prije nego smo trebali obilježiti njegov 88. rođendan. Popularni je “bijeli šal” svojom trenerskom lucidnošću gradio značajan dio Dinamove povijesti oplemenivši je specifičnim, njemu toliko svojstvenim verbalnim gegovima, širio vedar duh i optimizam, ljudima mamio osmijehe, uljepšavao dan... Osvajač nezaboravnoga Dinamova naslova prvaka iz 1982. godine, kovač prve, velike „vatrene bronce“ na Svjetskom prvenstvu 1998., stvaratelj kulta hrvatske reprezentacije, graditelj temelja na koje su se naslonili i kasniji veličanstveni rezultati našeg nogometa. Jedini je trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj Saveznoj ligi i u HNL-u, jedini je trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u četiri različita mandata u tri različita desetljeća i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.

Dragi naš Ćiro, neka Ti je vječna slava i hvala.