Prošlo je 11 godina otkako nas je zauvijek napustio Dubravko Pavličić

Tužna, sjetna i simbolična igra brojki... Za Dinamo je debitirao u pobjedi s 4:0, za hrvatsku reprezentaciju u službenoj je utakmici također prvi put nastupio u pobjedi s 4:0, i to s brojem 4 na dresu, a zauvijek nas je napustio s navršene tek 44 godine, i to na datum 4. 4. Na današnji dan, 04. travnja 2012. godine, otišao je nezaboravni maksimirski junior, kasnije i član udarne Dinamove momčadi, osvajač zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu mladih u Čileu 1987. i potom hrvatski reprezentativac, a nakratko i kapetan “vatrenih” – Dubravko Pavličić.

Navijačima ostaje u dragoj i emotivnoj uspomeni, pamtimo ga po dugoj rudlavoj kosi, po čvrstom gardu i oštrom pogledu na terenu, ali plahom i susretljivom izvan travnjaka, po lakoći pokreta kojom se znao “otresti” suparničkog napadača, eleganciji bijega s loptom od svojega do suparničkog kaznenog prostora. Obitelj i prijatelji pamte ga kao brižnoga i osjećajnog, a istodobno i duhovitog i vedrog oca, muža, sina, prijatelja...

Pavličić je prošao nogometnu školu tadašnjeg Radnika iz Velike Gorice, kao izlazni je junior pristupio Dinamu gdje je u početku nastupao za juniorsku momčad, a potom, 1986. godine, debitirao u službenoj utakmici za plave u derbiju protiv Hajduka u Splitu. Dinamo je tada na Poljudu slavio s 4:0.

NOSIO I VRPCU U REPREZENTACIJI, HERCULES GA SE JOŠ SJEĆA

Maksimir je napustio potkraj 1989. godine u doba vladavine sportskog direktora Velimira Zajeca i trenera Josipa Kužea. Preselio je u Rijeku gdje se zadržao četiri godine, a potom uspješno igrao u Španjolskoj za Hercules Alicante (1994-'97.), Salamancu (1997-'99.) i Racing Ferrol (2000-'01.).

Za hrvatsku je reprezentaciju nastupio 22 puta. Debitirao je 8. srpnja 1992. na turneji po Australiji u dvoboju protiv domaće reprezentacije koja je u Adelaideu svladala Hrvatsku s 3:1. Štoviše, u Australiji je imao čast nositi i kapetansku vrpcu “vatrenih”. Prvi službeni nastup dočekao je u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u maksimirskoj pobjedi protiv Ukrajine s 4:0. Zadnji je put za nacionalnu momčad zaigrao 12. lipnja 1997. na turniru u južnokorejskom Sendaiju u dvoboju protiv Turske, 1:1. Posebno su u sjećanju, dakako, blistave izvedbe u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 1996. kao i sam nastup na Euru, prvom velikom natjecanju hrvatske reprezentacije u povijesti.

Pavličić je, uz Zvonimira Bobana, bio jedini tadašnji Dinamov igrač u mladoj jugoslavenskoj reprezentaciji, koja je 1987. godine osvojila naslov svjetskog prvaka u Čileu. Taj su zlatni naraštaj nosili i Robert Prosinečki, Davor Šuker, Igor Štimac, Robert Jarni... U finalnoj utakmici u Santiago de Chileu suparnik je bila SR Njemačka, a nakon 1:1 slijedilo je izvođenje 11-eraca. Prvi je loptu na bijelu točku namjestio upravo Pavličić i tako otvorio uspješnu seriju kojom je momčad došla do zlata.

Poseban je trag ostavio u dresu Herculesa iz Alicantea. Štoviše, jedan od ulaza na stadionu u Alicanteu nosi Pavličićevo ime.