Prošlo je 11 tužnih godina bez našeg Ivana Turine

I danas nam u mislima, s tugom i sjetom, prostruje stihovi stare zagrebačke balade: „Prolazi sve, sva ljeta, zime sve...“ Prošlo je već 11 tužnih ljeta i 11 sjetih zima, ali Dinamova ljubav prema našem Ivanu Turini nikad neće proć'. Ovog četvrtka, 2. svibnja, prošlo je 11 godina otkako nas je zauvijek napustio naš nezaboravni i nikad prežaljeni vratar, naš prijatelj Ivan Turina, miljenik suigrača, trenera, navijača...

Tog kobnog 2. svibnja 2013. iznenada je preminuo u snu u svom domu u Stockholmu u 33. godini.

Popularni Joja, kako su ga od milja zvali i prijatelji, poznanici, navijači i kibici, rođen je u Zagrebu 3. listopada 1980., prve je korake načinio u svojoj Dubravi, ondje je kao dječak prvi put i navukao vratarske rukavice, a nedugo potom u neposrednom susjedstvu, u Maksimiru, u Dinamovu dresu rastao je i stasao još od pionirskih dana.

Bio je u užem ili širem kadru plavih u četiri sezone u kojima su osvojili naslov prvaka i također četiri u kojima su podizali pokal pobjednika Kupa. U tom je opusu dohvatio jednu dvostruku krunu, a uza sve to i tri Superkupa. Zadnji je nastup za maksimirski klub upisao u travnju 2010. godine u pobjedi protiv Varteksa u Varaždinu, 2:1, kada je na poluvremenu zamijenio Tomislava Butinu. Nedugo potom potpisao je za švedski AIK iz Stockholma gdje je tri godine kasnije, te kobne svibanjske noći, iznenada preminuo.

Uvijek stasit i goropadan među vratnicama, a pritom dječački razigran izvan terena, privlačio je svojim decentnim humorom. Uvijek je imao onaj skriveni smiješak „u kutu usana“ i bio spreman razvući ga u puni osmijeh pa u duhu vicmahera razveseliti društvo... I takvog ćemo ga pamtiti.

Dragi naš Ivane, zauvijek si u našim mislima, hvala Ti na svemu, neka Ti je vječna slava.