Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Gotovo su nevjerojatni simbolika datuma, povijesnog trenutka i zbivanja na stadionu. Maksimirski događaji tog 13. svibnja 1990. godine smjestili su se u pravilnom vremenskom razmaku: tri tjedna ranije održani su prvi višestranački izbori u SR Hrvatskoj, a nepuna tri tjedna kasnije konstituiran je prvi višestranački Sabor Republike Hrvatske. I takva se simbolika na neki način naslanja na tezu brojnih navijača o 13. svibnju kao neslužbenom početku borbe za osamostaljenje Hrvatske.
Ovoga ponedjeljka obilježavamo 29 godina od otpora tadašnjem sustavu, od nikad odigrane prvenstvene utakmice Dinama i Crvene zvezde. Dvostruka mjerila tadašnje milicije, susretljivost prema gostujućim izgrednicima i istodobno pokazivanje mišića i žestoka reakcija prema domaćim drukerima, isprovocirali su kaos kojeg i danas pamtimo kao svojevrsni otpor režimu.
Dok je organizirana navijačka skupina beogradskoga kluba lomila stolce i kamene blokove, čak i zapalila vatru na južnoj tribini, organi reda sve su to promatrali mirno i gotovo nezainteresirano. No, zato su svu svoju silinu, snagu mišića i represiju predstavili u trenutku kad je domaća navijačka skupina krenula u protuudar.
Huligani okićeni crveno-bijelim obilježjima još su i prije dolaska na stadion maltretirali prolaznike na mirnim zagrebačkim ulicama pri čemu su policajcu željeznom šipkom ozlijedili oko. Na samom su stadionu trgali sjedalice i reklamne panoe, zapalili Dinamovu zastavu, a reakcija organa reda izostala je čak i kad se se probili na donji dio južne tribine nasrnuvši na Dinamove navijače. Policija je reagirala tek kad je uslijedila spontana reakcija na drugoj strani stadiona, kad su domaći navijači, ljutiti zbog divljanja huligana i prešutne podrške organa reda, krenuli u „kontranapad“.
I sam je delegat utakmice kasnije u službenom izvješću podvukao da su „incidente počeli gostujući navijači“ ustvrdivši da bi kraval bio izbjegnut da je policija pravodobno i energično intervenirala na južnoj tribini.
I rekaciju tadašnje Dinamove desetke Zvonimira Bobana pamtimo kao svojevrsnu „amblematsku“ scenu maksimirskih zbivanja. U želji da obrani suigrača, rođaka i sebe, plavi je kapetan fizički nasrnuo na policajca uzvrativši mu udarac:
„Što su radili našim navijačima, to je za svaku osudu. U isto su vrijeme navijači Crvene zvezde, koji su sve to izazvali, sjedili mirno kao u galeriji. Pokušao sam zaštititi jednoga našeg navijača, ali sam dobio pendrekom po glavi pa sam u afektu vratio“, govorio je Boban nakon utakmice.
U središtu je zbivanja bio još jedan miljenik maksimirskih navijača, Bobanov suigrač Vjekoslav Škrinjar.
„Njih petorica, šestorica stajalo je iza mene. Odjednom me netko od njih počeo udarati. Ja se nisam uspio okrenuti. Nisam ni vidio tko me udara.“
Utakmica nije niti počela i kasnije je registrirana pobjedom gostiju 3:0 bez borbe. Boban je prvotno suspendiran na devet mjeseci zabrane nastupa, ali mu je kazna ipak smanjena na četiri mjeseca. Kako god, i ta četiri mjeseca značila su da ne može sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Italiji mjesec dana kasnije.