Prvi Juventusov dolazak u Zagreb: golovi, spektakl i - incidenti

 Priča je bila zamišljena kao dvodnevni sportski spektakl, kao nogometna poslastica za zagrebačke drukere, ali na kraju su se iskrice na terenu rasplamsale u “buktinju emocija” i pokvarile cijeli ugođaj... Na današnji dan, 9. svibnja 1926. godine, u Zagrebu je gostovao slavni Juventus, koji je i u tom trenutku bio vodeća momčad talijanskoga prvenstva. Štoviše, upravo je u toj sezoni osvojio svoj drugi naslov prvaka. Bio je to ujedno prvi Juventusov posjet Zagrebu, a pritom je došao u najboljem sastavu.

  Dodatan začin cijeloj priči dali su i treneri: purgere je vodio Mađar Imre Pozsonyi koji je nedugo prije trenirao i slavnu Barcelonu, dok je na čelu torinske momčadi bio nekadašnji Pozsonyijev učenik i sunarodnjak Jenö Karoly. Nažalost, Karoly je iznenada preminuo samo dva i pol mjeseca kasnije.

   Za boravka u Zagrebu talijanski je klub dogovorio dvije uzastopne utakmice, dan za danom: protiv HAŠK-a u subotu i protiv Gradjanskog u nedjelju. I dok su crvene ispratili s 5:2, protiv plavih su odigrali 1:1, ali u utakmici koja ostaje zabilježena po incidentima.

  Igrači su se pritom, kako su stari purgeri govorili – dobro „pokefali“ na terenu. Utakmica je prekinuta četiri minute prije kraja uslijed incidenata koji su izbili nakon jedanaesterca dosuđenoga u korist Zagrepčana. Juventusov je branič Mario Meneghetti udario domaće krilo Dragutina Bracu Babića, ovaj mu uzvratio i tu je počelo... Incident je dodatno razbuktao još jedan gostujući igrač, Luigi Allemandi, koji je nasrnuo na domaće nogometaše i od toga je trenutka stanje izmaknulo kontroli.

  Juventus je još od prvoga poluvremena vodio 1:0 pogotkom Ferenca Hirzera da bi u 80. minuti Stjepan Pasinek izjednačio iz jedanaesterca. No, kazneni je udarac, prema kazivanjima tadašnjih izvjestitelja, bio samo povod za incidente. Juventusovi su se nogometaši, kako su navodili svjedoci, dan ranije neprimjereno ponašali prema zagrebačkim hazenašicama. U to je vrijeme hazena, kao preteča današnjeg rukometa, bila iznimno popularan sport, a talijanski su nogometaši zadirkivali, neugodno dobacivali i s primjetnom dozom vulgarnosti pristupali zagrebačkim sportašicama što je izazvalo revolt građana. Nezadovoljstvo je eruptiralo na samome igralištu dan kasnije.

 Talijani su u svojim medijima isticali da su igrači Gradjanskog fizički napali Juventusova braniča Marija Ferrera i vezista Jozsefa Violu za vrijeme utakmice. Zagrebački su nogometaši, pak, tvrdili suprotno, da su oni bili žrtve grubih nasrtaja gostujućih igrača. Kako god, uslijedio je opći metež na samome travnjaku, a “primirju” nisu pomogli niti gledatelji. Pedesetak je izgrednika potrgalo drvenu ogradu i utrčalo na travnjak. Na kraju je pravda sustigla njih: svih 50 privela je policija. Jedan je ostrašćeni gledatelj, inače stalni navijač i posjetitelj na tribini, ujedno voditelj obližnjega kafića, istoga časa uhićen i po brzom postupku osuđen na 14 dana zatvora bez mogućnosti žalbe. 

  Dio je tadašnjih medija, doduše, incident smjestio i u politički okvir i procijenio da je riječ o atmosferi koja se rasplamsala Rapalskim ugovorom kojeg su šest godina ranije potpisale Kraljevine SHS i Italija. Pritom su Italiji pripojeni Trst, gotovo cijela Istra, velik dio Dalmacije... Takvo je nezadovoljstvo tinjalo i među narodom pa su neki mediji incident na utakmici pripisali takvoj atmosferi izmještajući je iz sportskih okvira.

  Kako god, taj je događaj prekinuo i odnose dvaju klubova, ali i nacionalnih nogometnih saveza. Iako, nakon incidenta Talijanima je priređen banket u Zagrebu, oni su ga prihvatili i u ponedjeljak ujutro krenuli u Torino.

  Zanimljivo je da su i talijanski mediji tvrdili da je upravo njihov igrač Meneghetti pokrenuo incidente i pritom isticali da je i sam Gradjanski osudio ispade neodgovornih pojedinaca iz publike, kao i reakciju pojedinih vlastitih igrača. Naveli su da su i Gradjanski i tadašnji Jugoslavenski nogometni savez poslali službenu ispriku Juventusu.

  No, kazneni odbor Zagrebačkog nogometnog podsaveza brzopotezno je kaznio domaće igrače Pasineka i Babića, i to rigoroznom zabranom od dvije godine bez prava nastupa. Kaznu je potom u prvom stupnju potvrdio i Jugoslavenski nogometni savez, ali ubrzo su, nakon ponovnog uvida u sve događaje, obojica ipak amnestirani.

  Trebalo je cijelo desetljeće za “pomirbenu misiju”. Novi je prijateljski dvoboj zakazan za 27. lipnja u – Beogradu. Juventus je upravo tih dana imao dogovorenu prijateljsku utakmicu protiv BSK-a, ali je ona u zadnji trenutak otkazana. Stoga se u Beograd uputio Gradjanski i pobijedio Talijane 1:0. Već tjedan dana kasnije, 4. srpnja, dogovorili su i utakmicu u – Zagrebu. Bila je to uvjerljiva pobjeda purgera sa 3:0.

Zagreb, 9. svibnja 1926.

Prijateljska utakmica

Gradjanski – Juventus 1:1 (prekid u 86. minuti)

Igralište Koturaška

Gradjanski: Mihelčič, Mantler, Remec, Hitrec, Ivančić, Artl, Abraham, Pasinek, D. Babić, Vragović, Giller

Trener: Imre Pozsonyi

Juventus: Sclavi, Allemandi, Ferrero, Paniati, Meneghetti, Viola, Munerati, Pastore, Rosetta, Hirzer, Torriani

Trener: Jenö Karoly

Strijelci: 0:1 Hirzer, 1:1 Pasinek (80. - 11m)