Punih 27 godina od petice protiv Partizana

Mrežu su parali Igor Cvitanović i Silvio Marić, svaki dvaput, loptu je jednom u mrežu ugurao i Mark Viduka, plava desetka Edin Mujčin nije bio strijelac, ali umiješao je prste kod sviih pet (!) golova, mastermind priče bio je Robert Prosinečki, među glavnm junacima kapetan Dražen Ladić koji je obranio jedanaesterac, a u sljedećoj sekundi zaustavio i odbijenu loptu... Ali svaki član plavog ešalona na terenu, klupi i stožeru zaslužni je potpisnik ove velike pobjede. Na današnji dan, 30. srpnja 1997. godine, Dinamo je, tada još uvijek pod nazivom Croatia, pred punim maksimirskim tribinama nadigrao starog rivala, beogradski Partizan, s 5:0 i probio se u play-off Lige prvaka.

Bio je to uzvrat u kojem su Zagrepčani obilato prestigli rezultatski zaostatak iz prvog dvoboja u kojem je Partizan na svom terenu pobijedio s 1:0. Ali i sami su igrači beogradskog kluba kasnije, prisjećajući se utakmice, isticali da je Dinamo u tom dvoboju propustio realizirati barem četiri velike prilike i da je, uza sve to, Viduka dvaput uzdrmao gredu... Nakon brojnih je propuštenih prilika, dakle, stigla kazna u samoj završnici kad je Partizan, šest minuta prije kraja tog prvog dvoboja, iz sjajne akcije našao put do mreže. No, zato je sve „sjelo na mjesto“ u uzvratu.

 „Još smo si u Beogradu u svlačionici nakon utakmice dali ruke i rekli: 'sredit ćemo ih u Zagrebu'“, još je tada prepričavao Ladić. Zagreb je tih dana zapljusnula nogometna euforija, i to i prije nego je ždrijeb spojio ova dva suparnika. Povratak Prosinečkog, i to u najboljim godinama, s navršenih 28, rasplamsao je nogometni žar kod navijača koji su s nestrpljenjem čekali početak sezone osjetivši „miris“ nogometne atrakcije, dopadljivih poteza, finti, proigravanja, velikih rezultata... Na taj se ambijent „naslonio“ i ždrijeb s Partizanom...

U uzvratu u Zagrebu od prve su minute krenuli furiozni napadi. Jedan od junaka utakmice, tadašnja maksimirska desetka Mujčin, bio je u izvorištu akcija za svih pet pogodaka. U 13. je minuti s lijeve strane sa 18 metara ubacio nisko u kazneni prostor, Viduka ju proslijedio petom, Zoltan Szabo pogodio Cvitanovića koji je postavio blok, a odbijenu loptu Marić sa sedam metara u padu poslao u kut.

Već dvije minute kasnije Damir Krznar petom je uposlio Mujčina, a on zavrnuo na peterac, na glavu Cvitanoviću za 2:0. Još nam je u posebnom sjećanju ona Marićeva minijatura kad je u gužvi oteo loptu, piruetom se oslobodio iz „sendviča“ dvojice braniča i munjevitim trkom povukao kontru koju je Viduka pretvorio u treći gol... U toj, 24. minuti Marić je poput rovokopača zgrabio loptu, otresao se pratnje, proslijedio Mujčinu, a on poslao Viduki, koji je otišao suviše desno i činilo se da je prilika propuštena. No, Viduka se othrvao Igoru Taševskom pa u padu, klizeći na lijevoj nozi, uspio nekako desnom nogom uputiti loptu, koja se nezadrživo kotrljala točno u suprotni kut za velikih 3:0.

A Beograđane je tada „u igru“ pokušao vratiti francuski sudac Gilles Veissiere. Svi su na stadionu pomislili da je u Dinamovu kaznenom prostoru bila riječ o prekršaju u napadu. Svi, pa i igrači obiju momčadi. I dok su se i plavi i crno-bijeli lagano povlačili prema središtu igrališta, odjednom je postalo jasno da je Veissiere, ničim izazvan, dosudio jedanaesterac za Partizan. Loptu je na bijelu točku namjestio Dejan Vukićević, a Ladić – obranio! I ne samo obranio: Ladić je bekendirao loptu, Vukićević natrčao na odbijanac i ponovno snažno pucao, ali Dinamov je vratar opet čudesno obranio i time dodatno zapalio ionako zahuktalu maksimirsku atmosferu!

Samo šest minuta kasnije već je bilo 4:0! Opet je prste umiješao Mujčin. Dodao je desno, Mariću, on loptu propustio do Cvitanovića, koji se sjurio u kazneni prostor, zavrnuo nisku loptu na „prvu vratnicu“, a Marić zakucao u mrežu. Kad se samo sjetimo onog Marićeva klizećeg slavljeničkog „leta“ prema zapadnoj tribini... A pečat je uslijedio u 69. minuti, nakon filigranski uigrane akcije iz kornera kojeg je prethodno izborio Mujčin. Prosinečki je iz kuta poslao loptu gotovo paralelno s gol-aut crtom, natrčao je Krznar, uputio „na recepciju“, dakle povratnu prema vrhu kaznenoga prostora, pritom ju je Vladimir Petrović preskočio prethodno fingirajući udarac, da bi je potom dočekao Cvitanović i torpedirao pod gredu!

Bila je to ujedno i najava stvaranja dojmljive, snažne momčadi i u europskim razmjerima.

Zagreb, 30. srpnja 1997.

Liga prvaka, 1. pretkolo, uzvrat

Croatia – Partizan 5:0

(prva utakmica: Partizan – Croatia 1:0)

Stadion Maksimir

Croatia: Ladić – D. Šimić, Jurić, Jurčić – Šarić, Mujčin (71. Brlenić), Prosinečki, Marić (67. Petrović), Krznar – Viduka (75. Tomas), I. Cvitanović

Trener: Marijan Vlak

Partizan: Kralj – Taševski, Bolić, Svetličić, Szabo, Krstajić – I. Tomić (46. S. Ilić), Vukićević, Trobok, Stojisavljević (65. Z. Ćirić) – Obradović (46. Isailović)

Trener: Ljubiša Tumbaković

Sudac: Gilles Veissiere (Francuska), Gledatelja: 40.000

Strijelci: 1:0 Marić (13.), 2:0 I. Cvitanović (15.), 3:0 Viduka (24.), 4:0 Marić (43.), 5:0 I. Cvitanović (68.)