Punih 55 godina otkako su Čerček i Rora slomili Leeds

Tek je bio napunio 18 godina, tek zakoračio u prvu momčad i praktički odmah postigao jedan od najvažnijih pogodaka u klupskoj povijesti. Popularni Dinamov “zvrk” na desnoj strani, rastrčani, razigrani, prodorni, energični i sveprisutni tinejdžer Marijan Čerček načeo je mrežu engleskog Leeds Uniteda i tako povukao plave ka najvažnijem trofeju u klupskoj povijesti. Dinamo je na današnji dan prije 55 godina, 30. kolovoza 1967., u prvom finalnom dvoboju pobijedio Leeds United s 2:0 i širom “otvorio vitrinu s pokalom”. Tjedan kasnije u uzvratu u Engleskoj bilo je 0:0 što je značilo da je Dinamo u svom drugom finalu, nakon poraza protiv Valencije u okršajima četiri godine ranije, ovaj put dohvatio pokal. Plavi su osvojili Kup velesajamskih gradova, natjecanje koje je ubrzo potom preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu.

Marijan Čerček i Krasnodar Rora, jedan od nositelja tadašnjega Dinama, popularno lijevo krilo, “potpisnici” su dvaju pogodaka kojima su plavi nadigrali Leeds s 2:0 i stvorili bogatu zalihu uoči uzvrata u Engleskoj.

U kakav li je samo raspored tinejdžer Čerček uskočio na startu karijere: u svojih prvih pet službenih utakmica igrao je dva finalna okršaja protiv Leedsa i pritom prvenstvene dvoboje protiv sva tri suparnika iz tadašnje „velike četvorke“, Crvene zvezde, Partizana i Hajduka.

Dinamo je u finale protiv Leedsa ušao bez Branka Zebeca, trenera koji je plave doveo do finala i s kojim je momčad preletjela preko Juventusa u četvrtfinalu, a potom i u nezaboravnom okršaju protiv Eintrachta.

– Zebec je u ljeto 1966. došao onako nenadano, tiho. Nitko to nije znao, nije brujala štampa. Isto tako je inkognito i nestao sa zagrebačke nogometne pozornice godinu kasnije. Ja sam bio njegov pomoćnik i sredinom osamdesetih, bili smo kućni prijatelji... Nikad, ali baš nikad u sve te godine nisam došao u situaciju da saznam zbog čega je napustio Dinamo – svojedobno se prisjetio naš sjajni, nezaboravni i nikad prežaljeni Rora koji nas je, nažalost, zauvijek napustio u studenom 2020. godine, samo dva tjedna nakon što je preminuo njegov veliki prijatelj i kapetan te slavne generacije plavih, Slaven Zambata.

Na Zebecovo je mjesto tada uskočio nekadašnji znameniti branič Ivica Horvat, jedan od ponajboljih maksimirskih nogometaša svih vremena. Paradoks je da je Horvat u polufinalu bio asistent Eintrachtovu treneru Eleku Schwartzu, dakle u polufinalnim je okršajima Dinama i Eintrachta sjedio na klupi njemačke momčadi. A, upravo je on praktički „izmislio“ Čerčeka.

– I na sam dan utakmice, ujutro u pola 11, uvijek smo imali sastanak i trener je objavio momčad koja će početi. Sjećam se kao danas, do mene je sjedio moj kum Marijan Novak, a ja nisam ni bio svjestan kad mi je rekao: Čera, pa ti igraš! Veli, evo sada te je trener pročitao. Evo, i sad se naježim. A onda ti se još posreći da na jednoj takvoj velikoj utakmici, finalu, zabiješ gol! To je nešto neopisivo, fantastično – prisjetio se Čerček.

Engleski su skauti bili na tribinama stadiona u Frankfurtu u prvom polufinalnom okršaju Eintrachta i Dinama. Izvjestitelji su isticali da su engleski promatrači napustili stadion već nakon vodstva Nijemaca s 2:0 i da su isključivo slali izvješća o – Eintrachtovim igračima. Na uzvrat u Zagreb nisu dolazili.

No, zato je momčad Leedsa skautirao Dražan Jerković. Proslavljeni je maksimirski napadač u to vrijeme bio tehnički direktor kluba, dok je na ljeto preuzeo funkciju predsjednika stručnog odbora. Leedsovu je družinu pratio na utakmici u Manchesteru.

„Neugodniji su od Eintrachta, igraju s više snage. Igra? Rušilački uragan“, opisivao je Jerković. Zvijezda momčadi bio je Jackie Charlton, proslavljeni, karizmatični branič engleske reprezentacije, brat znamenitog centarfora Bobbyja.

U 39. minuti Čerček je “izronio” iz trave, nadvisio upravo Charltona i zanjihao mrežu. Rora je u 59. zabio za 2:0.

Nakon sjajne predstave, bajkovite Čerčekove promocije, Rorina maestralnog pogotka i pobjede s obećavajućih 2:0 slijedio je odlazak u – lavlje ralje. Leeds na Elland Road 6. rujna. Plavi su izdržali uraganske napade domaćih, a na trenutak čak bili i blizu novoj pobjedi kad je Denijal Pirić dalekometnim udarcem uzdrmao gredu. Završilo je 0:0 i plavi su podignuli pokal.

Zagreb, 30. kolovoza 1967.

Kup velesajamskih gradova, finale, prva utakmica 

Dinamo – Leeds United 2:0

Stadion Maksimir

Dinamo: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl, Rora

Trener: Ivica Horvat

Leeds United: Sprake, Reaney, Cooper, Bremner, Charlton, Hunter, Bates, Lorimer, Belfitt, Gray, O'Grady

Trener: Don Revie

Sudac: Adolfo Bueno Perales (Španjolska), Gledatelja: 35.000

Strijelci: 1-0 Čerček (39.), 2-0 Rora (59.)