Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Pamtimo ga kao čvrstog, ali i iznimno emotivnog igrača, naglašeno privrženog plavoj boji koju je s ponosom nosio gotovo cijelo desetljeće. Nekadašnji popularni Dinamov branič Čedomir Jovićević zauvijek nas je napustio na današnji dan prije pet godina, 11. travnja 2020.
U Dinamu je upisao čak 390 nastupa, kasnije trenirao mlađe uzraste, a svoju ljubav prema maksimirskom klubu prenio je na cijelu obitelj. “Dinastija Jovićević” u Maksimiru se protezala na čak tri generacije.
Sin Igor bio je daroviti junior plavih, nakratko i član prve momčadi prije odlaska u Real Madrid sa 17 godina, a kasnije trener Dinama II, potom glavni strateg prve momčadi plavih, a danas trener prve momčadi bugarskog Ludogoretsa... Čedin unuk i Igorov sin Filip, bio je član Dinama II.
Svojedobno je i sam Čedomir zanimljivo opisao okolnosti svojega dolaska u Dinamo:
“Trener Dražan Jerković gledao me kako igram, pozvao me na probu i – prošao sam. Tada sam mu obećao da ću pristupiti Dinamu. U međuvremenu su me zvali i drugi klubovi, najuporniji je bio Partizan pa Olimpija u kojoj je godinama igrao moj stariji brat Miško. Obećavali su mi ‘kule i gradove’, mamili raznim pričama, ali me nisu mogli odvratiti od dolaska u Dinamo. Za mene je dana riječ bila svetinja. Došao sam suočen s mnogim pričama da u Zagrebu igrači sa strane teško prolaze. Već prvi dani demantirali su sve te priče. Svi su me izvrsno primili.”
Ove riječi možda najbolje ilustrira podatak da su Čedo i njegov tadašnji suigrač Josip Kuže, kasniji popularni Dinamov trener, bili najbolji prijatelji i – kumovi.
Čedo Jovićević rođen je 3. siječnja 1952. godine u Žabljaku, Rijeka Crnojevića, u Crnoj Gori, prve nogometne korake načinio je u Lovćenu s Cetinja, a u Dinamo je došao 1972. na poziv tadašnjega trenera Jerkovića. S plavima je osvojio i (ne)priznati naslov prvaka 1979. godine, pokal koji je sudskom odlukom pripao Dinamu, ali je u arhivu i dalje pripisan Hajduku. Nastupio je i u sezoni kad su plavi dohvatili naslov prvaka 1982. Osvojio je i pokal pobjednika Kupa 1980. kao i Balkanski kup 1977.
U Dinamu su ga, nakon Jerkovića, trenirali i Stjepan Bobek, Domagoj Kapetanović, Mirko Bazić, Rudolf Belin, Milan Antolković, Vlatko Marković, Ivan Đalma Marković, Rudolf Cvek i Miroslav Ćiro Blažević.