Punih pet godina od odlaska našeg Slavena Zambate, popularnog „plavog devet“

Uz Dinamo je snažno bio vezan do zadnjeg trenutka, emotivno pratio svaku utakmicu i poteze svojih nasljednika, žustro komentirao nastupe svakog igrača. Takav je bio naš Zambi, popularni “plavi devet”, jedan od najvećih Dinamovih igrača svih vremena, napadač sa stilom, kapetan proslavljene generacije koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova, natjecanje koje je s vremenom preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu, Jedan je od onih koji su gradili i stvarali povijest našeg kluba... Ove srijede, 29. listopada, prošlo je punih pet godina otkako nas je zauvijek napustio naš Slaven Zambata, proslavljeni napadač i kapetan, a ponajprije prijatelj.

Fotografija s osmijehom kao simbolom pozitivnog duha, s loptom i pokalom, ali i kravatom kao ilustracijom sportskog uspjeha i gospodskog garda. Takav, po mnogočemu karakterističan i simboličan kadar, krasi njegovo posljednje počivalište u Aleji velikana na Mirogoju. Tim je povodom Dinamova delegacija, predvođena počasnim predsjednikom Velimirom Zajecom, ondje položila vijenac i zapalila svijeće prisjećajući se velikana zlatne povijesti maksimirskog kluba.

Rođen je 24. rujna 1940. godine u Sinju, a ljubav prema plavoj boji razbuktao mu je njegov prvi trener u rodnom gradu, Branko Dragaš, raniji veliki navijač Gradjanskog, koji je poznavao velikane purgerskog kluba poput Franje Wölfla, Milana Antolkovića, Ivana Jazbinšeka... Sudbina je htjela da upravo Jazbinšek bude prvi Zambatin trener u Dinamu, a da ga baš Antolković kasnije afirmira u udarnom sastavu.

Kad su u ljeto 1964. godine Dražan Jerković i Željko Matuš otišli u vojsku, Zambata je s nepune 24 godine postao najmlađi kapetan u dotadašnjoj klupskoj povijesti.

Nakon 10 godina provedenih u Dinamu, tri je igrao u Belgiji: dvije u Waregemu, zajedno s Marijanom Brnčićem, suigračem iz maksimirskih dana, i jednu u Crossingu. Potom se nakratko vratio u Dinamo, a nakon nekoliko ozljeda i dviju operacija otišao je u austrijski Villach gdje je 1974. završio karijeru.

S Dinamom je nastupio u finalu KVG-a 1963., četiri godine kasnije i osvojio pokal, a pritom dohvatio i četiri naslova pobjednika Kupa: 1960., 1963., 1965. i 1969. Za maksimirski je klub, prema vlastitoj evidenciji, odigrao 393 utakmice i postigao 264 gola.