Purgeri slavili u Splitu i najavili naslov

 “Na svim okolnim zgradama, novogradnjama, drveću, stupovima i svim mogućim pogodnim objektima za gledanje načičkali su se vatreni pristaše nogometne lopte", slikovito je splitski izvjestitelj opisao ambijent u derbiju Hajduka i Gradjanskog i nastavio:

  “Osim toga, na igralištu je bilo prisutno i nekoliko uglednijih ličnosti iz javnog života. Došli su ministar financija Šutej, general Avramović, pretsjednik HNS-a Kraljević, savezni kapetan Jakopić. Vojna muzika svirala je koračnice. Igralište je ličilo na pravi međunarodni susret”.

  Na današnji dan prije 80 godina, 12. svibnja 1940., nogometaši Gradjanskog svladali su Hajduk u Splitu s 2:0 i tako, zapravo, krenuli u lov na naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije. Bila je to sezona u kojoj su purgeri bili „dvostruki prvak“. Nakon formiranja „Hrvatske sportske sloge“ klubovi Lijepe naše privremeno su se izdvojili iz jugoslavenske lige i sa slovenskim momčadima krenuli u zasebno natjecanje. Ubrzo je ipak uslijedio dogovor s Jugoslavenskim nogometnim svezom pa je u međuvremenu Hrvatsko-slovenska liga ipak postala prednatjecanje, odnosno kvalifikacijska skupina za prvenstvo Jugoslavije. Gradjanski je, dakle, bio pobjednik ove lige što mu je s još dva kluba iz „top tri“ osiguralo plasman u završnicu jugoslavenskoga prvenstva u koje su uskočile i tri momčadi iz Srpske lige.

  U svojoj drugoj od predviđenih 10 utakmica završnice državnoga prvenstva purgeri su slavili protiv Hajduka u Splitu s 2:0. A, upravo je ta pobjeda bila svojevrsna prijelomnica za igrače Gradjanskog, ponajprije u psihološkom smislu. Nakon prvoga mjesta u Hrvatsko-slovenskoj ligi purgeri su doigravanje za državnoga prvaka otvorili zanimljivom utakmicom, ali i – porazom na svom terenu. Svladao ih je stari rival, beogradski BSK, sa 3:2. Stoga je pobjeda u Splitu značila „povratak u igru“ iako stanje na ljestvici nakon splitskoga derbija nije bilo suviše ohrabrujuće za purgere. BSK je bio na vrhu sa pet bodova ispred sarajevske Slavije s bodom manje. Hajduk je nakon poraza u derbiju imao tri boda, Gradjanski i beogradska Jugoslavija po dva, a posljednjeplasirani zagrebački HAŠK niti jedan bod. No, purgeri i Slavija pritom su imali po utakmicu manje. Sučelili su se tri dana kasnije u Zagrebu pri čemu je Slavija pobijedila s 2:1 i nakon tri kola upisala maksimalan bodovni učinak. No, to je ujedno bio i zadnji posrtaj Gradjanskog jer je do kraja natjecanja pobijedio u svih sedam utakmica i osvojio naslov prvaka.

  Splitski je izvjestitelj u opisu derbija prenio i ambijent uoči same utakmice: “Ima već nekoliko godina da nogometni dvoboji Hajduk – Gradjanski završavaju pobjedama purgera, pa igralo se u Splitu ili Zagrebu, pa bilo da su to utakmice za bodove ili kakvu nagradu, čak i onda kad su ta takmičenja zaključena iz čistog mira. Pred mjesec dana Hajduk je posve zasluženo uspio svladati purgere i tim uspjehom ušao u današnja natjecanja najvrsnijih momčadi zemlje. Taj lijepi podvig bijelih momaka osokolio je Splićane u tolikoj mjeri da se tvrdo vjerovalo da je razbijena fama o nepobjedivosti purgera. Ali nedjeljni 0:2 poraz Hajduka povratio je stvari na svoje mjesto, dok nedavni 1:0 uspjeh kao bijela vrana u jatu crnih potvrđuje staro pravilo.”

   Gradjanski je mrežu zatresao u 17. minuti, ali nije stigao slaviti jer je pod pritiskom domaćih igrača pogodak poništen. Franjo Mara Wölfl nadmudrio je domaćega braniča Jozu Matošića, asistirao Zvonimiru Cimermančiću koji je postigao pogodak. Mađarski sudac Lajos Rubint pokazao je na centar, ali je nakon silnih prosvjeda domaćih igrača promijenio odluku.

  „Iako je Cimermančić postigao zgoditak iz pravilne situacije, iako ga je sudac priznao i lopta već bila na centeru, Madžar je popustio pred navalom Hajdukovih igrača i međašnog suca Bonačića (iako je glavni sudac bio u pogodnijoj situaciji da ustanovi 'ofsajd'!)“, pojasnio je splitski reporter.

  Purgeri su ipak poveli na izmaku prvoga dijela. Wölfl je zatresao mrežu nakon vješte akcije u kojoj je zajedno sa Svetozarom Lalom Džanićem izigrao domaću obranu. Upravo je Džanić u 63. minuti asistirao Augustu Lešniku, koji je primio loptu, vješto se okrenuo i s desetak metara poslao u gol.

  Domaći su imali priliku vratiti dašak neizvjesnosti kad je mađarski sudac u 68.  minuti pokazao na 11-erac nakon što je raniji reprezentativac Čehoslovačke, popularni Jiři Sobotka, pao u kaznenom prostoru plavih. Loptu je na bijelu točku namjestio Hajdukov napadač Leo Lemešić, ali mu je vratar Franjo Glaser obranio udarac „iščupavši“ loptu iz samoga kuta. 

  Splitski izvjestitelj je, prikazujući ambijent na tribinama, ponudio još jedan „štiklec“: „Skoro svaki posjetilac imao je u ustima 'svirak'. Ove male, ali zaglušne pištaljke pravile su toliku galamu, toliko su bile upotrebljavane da je skoro čitava igra bila popraćena stalnim, piskutljivim i nesnosnim zviždanjem. Bilo je i čestih zabuna jer su ovi 'svirci' po svom glasu veoma slični sudačkoj pištaljci. Domaća publika je svojim pretjeranim bodrenjem prilično smela Hajdukove igrače. Oni su često pravili greške za koje ih se ne može optuživati da su iz neznanja počinjene. Nepotrebna i prevelika nervoza oduzela je bijelim momcima sposobnost prosuđivanja i potrebnu mirnoću u odlučnim časovima. Teško su griješili i oni koji znaju igrati nogomet.“ 

Split, 12. svibnja 1940.

Liga Kraljevine Jugoslavije

Hajduk – Gradjanski 0:2

Igralište Hajduka

Hajduk: Brkljača, Milutin, J. Matošić, Raffanelli, Marušić, B. Bakotić, Alujević, Lemešić, Čapeta, Sobotka, I. Radovniković

Trener: Ljubomir Benčić

Gradjanski: Glaser, Šuprina, Brozović, Antolković, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Džanić, Matekalo

Trener: Marton Bukovi

Sudac: Lajos Rubint (Mađarska), Gledatelja: 5.000

Strijelci: 0:1 Wölfl (43.), 0:2 Lešnik (63.)