Realov trener: igrač, glazbenik, novinar i glumac

Realovu momčad nije uspio dovesti do finala Memorijala Mladen Ramljak, ali Zagreb će mu ipak ostati u lijepom sjećanju. Alvaro Benito, simpatični i po mnogočemu osebujni trener Realovih juniora, zakoračio je na maksimirski stadion, ugledao staroga prijatelja iz madridskih dana i veselo uzviknuo: „Mahiko!“ Bio je to pozdrav Igoru Jovićeviću, sadašnjem treneru Dinama II, s kojim je svojedobno u Realu dijelio gotovo identičnu sudbinu.

  Uzvikom „magico“ Benito je, zapravo, jasno pokazao kakav je trag Jovićević ostavio u nogometnoj školi kraljevskoga kluba. Bio je to susret starih prijatelja iz madridskih dana, dvojice nekad silno darovitih igrača koji su, nažalost, na jednak način, i to u gotovo istom razdoblju karijere, doživjeli identičnu ozljedu: Jovićević na pragu 22., a Benito mjesec dana prije 20. rođendana.

  Obojica su, nakon teških operacija koljena, rehabilitaciju provodili u Realovu internatu, zajedno dijelili dobre i loše trenutke, maštali o povratku na teren. Paradoks je da su se obojica ozlijedili u mladoj reprezentaciji: Jovićević u hrvatskom, Benito u španjolskom dresu.

  – Bili su to jako teški dani. Nije lako kad si mlad sportaš, jedva čekaš povratak na teren, a stalno se nešto zakomplicira i ne uspijevaš se oporaviti. Operacija je slijedila jedna drugu, bilo ih je čak devet! Sve je to trajalo četiri godine. Na kraju sam bio sretan da sam mogao stati na noge. No, više nisam mogao biti sportaš. Dosegnuo sam tek 50 posto svojih ranijih mogućnosti što je zapravo značilo da se nisam mogao vratiti nogometu – istaknuo je Benito.

  A, tada slijedi gotovo nevjerojatna priča, dosegnuo je naslovnice, ali ne krao sportaš već kao – glazbenik! Okrenuo novim izazovima: bio je novinar, roker, nakratko i glumac, a sada trener.

  – Tata je oduvijek svirao gitaru pa je tu ljubav prenio i na mene. Kod nas je u kući uvijek bila gitara pa tako i ja od malena obožavam glazbu. Moji prijatelji i ja počeli smo svirati, pisati pjesme, uporno slati demo snimke diskografskim kućama. I upalilo je! Osmjehnula nam se sreća i naišli smo na pozitivnu reakciju. Jedna je od naših pjesama izabrana za naslovnu temu popularne serije.

   Štoviše, Benitov bend „Pignoise“ postao je iznimno popularan širom Španjolske, a najveći je uspjeh pjesma „Nada que perder“ („Ništa za izgubiti“), najavna tema tv serije „Los Hombres de Paco“ („Pacovi ljudi“). I sam je Benito imao i epizodnu ulogu u seriji. Bio je frontman benda – vokal i gitarist. Za bubnjevima je bio Hector Polo, još jedan bivši nogometaš, nekad je igrao za Real Zaragozu i Rayo Vallecano.

  – Žanr? Zanima nas samo rock, ha ha ha... – kaže Benito.

   No, kad je ponovno osjetio želju za povratkom u nogomet?

  – Kad sam shvatio da više neću moći igrati nogomet, okrenuo sam se glazbi, ali u jednom sam se trenutku počeo baviti sportskim novinarstvom. Surađivao sam u novinama, na radiju i tv pa sam na taj način, malo po malo, vraćao strast prema sportu. Upisao sam trenersku školu, uspješno je završio i dobio licencu. U početku sam preuzeo manji lokalni klub, a kasnije je uslijedio poziv iz Reala. Ovo mi je treća godina u ulozi trenera u Realovoj školi.

  Je li veća strast – igrač, trener, novinar, glazbenik, glumac?

  – Moja je strast broj jedan – nogomet! Budući da sam jako mlad morao prekinuti igračku karijeru, želim to nadoknaditi kao trener. Zato uživam u svakom danu, u svakom potezu u trenerskoj ulozi. Želim znanje prenijeti mladima.