Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Počeo je i završio u – Dinamu. Između ova dva maksimirska mandata „ugurao“ je 11 i pol sezona u dvjema od liga petice, dvaput osvojio Ligu prvaka... No, u elitnom je razredu europskoga nogometa ipak prvo „plesao“ u dresu maksimirskoga kluba, i to s kapetanskom vrpcom.
Nekadašnji Dinamov branič i hrvatski reprezentativac, Dario Šimić, ove je subote, 12. studenoga, navršio 47 godina i GNK Dinamo ovom mu prilikom želi sve najbolje.
Šimić je dijete Dinama, a sjajne izvedbe u grupnoj fazi Lige prvaka ujesen 1998. kad su plavi zauzeli drugo mjesto u skupini nadovezale su se na ljetnu rapsodiju iste godine kad je sudjelovao u osvajanju brončane medalje s „vatrenima“ na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
S mlađim bratom Josipom, koji je ordinirao na drugom dijelu terena, u napadu, tvorio je jedan od najpoznatijih bratskih tandema u povijesti kluba. Obojica su još kao osnovnoškolci zakoračili u Dinamovu akademiju, u tinejdžerskim danima debitirali za prvu momčad plavih, a potom dogurali i do reprezentacije.
Štoviše, u povijesti maksimirskoga kluba samo su četvorica igrača u svojoj karijeri zaigrali na čak tri svjetska prvenstva: Robert Prosinečki, Dario Šimić, Ivica Olić i Luka Modrić.
Šimić je, dakako, sudjelovao i u nezaboravnom ljetu 1997. kad su plavi nadigrali staroga rivala Partizan u pretkolu Lige prvaka pobijedivši s 5:0 u Zagrebu.
U siječnju 1999. prešao je u milanski Inter, a u ljeto 2002. potpisao za gradskoga suparnika Milan s kojim je u trima sezonama dogurao do finala Lige prvaka pri čemu su rossoneri 2003. i 2007. podignuli pokal.
Nakon dviju sezona u Monacu vratio se nakratko u Dinamo gdje je u ljeto 2010. završio karijeru. Drugi maksimirski mandat trajao je tek mjesec dana pri čemu je odigrao dvije utakmice pretkola Lige prvaka i hrvatski Superkup. S Dinamom je osvojio pet naslova prvaka, četiri Kupa i jedan Superkup.