Rudolf Rupec - od “austrijskog burgera” do pravog purgera

Bio je “austrijski burger” i potom postao – pravi purger. Nekadašnji proslavljeni član purgerskog kluba, znameniti nogometaš iz prve slavne generacije Gradjanskog, Rudolf Rupec, jedan je od temelja rapidnog uzleta zagrebačkog nogometa. Upravo tako – rapidnog – jer i sam je došao izravno iz Rapida i potom sudjelovao u brzopoteznom usponu popularnoga zagrebačkog kluba koji je u samo prve četiri sezone od formiranja ligaških natjecanja u tadašnjoj Kraljevini SHS čak dvaput bio prvak, a jednom doprvak. U temeljima te momčadi bio je upravo Rupec kao član povijesne “ec” half linije: Hitrec – Rupec – Remec. Taj trojac, dakle Rudolf Hitrec, Rudolf Rupec i Gustav Remec, činili su osovinu purgerske momčadi. Rupecov imenjak Hitrec stariji je brat Ivice Ice Hitreca, kasnijeg slavnog napadača gradskog suparnika HAŠK-a. Rudolf Rupec zauvijek nas je napustio na današnji dan prije točno četiri desetljeća, 1. srpnja 1983. godine u Zagrebu.

O svojem je igračkom opusu svojedobno i sam, onako “usput”, ponešto provukao u pero našem popularnom novinaru Zvonimiru Amigu Magdiću. Spominjući jednoga od svojih suigrača usput je spomenuo. “Ni puno bežal, zato sam to delal ja, ali je znal porinuti loptu.”

No, loptu je “znal porinuti” i sam Rupec iako je njegova pozicija centarhalfa u to vrijeme imala posve drukčije obrise nego kasnije kad se pretvorila praktički u zadnjega igrača obrane. U njegovo je doba, u ranim 1920-ima, uloga centarhalfa bila svojevrsni ekvivalent današnjem zadnjem veznom, a to je značilo da ga je bilo po cijelom terenu, da je nizao trkačke dionice, ali i gradio igru. Morao je, kako je i sam spomenuo – znati “porinuti loptu”.

Rođen je 17. rujna 1895. u Grubišnom Polju gdje je kasnije dobio i status počasnog građanina. Odrastao u Austriji gdje su mu roditelji preselili u potrazi za zaposlenjem. U mlađim je uzrastima kratko igrao za Karlsbad, njemački naziv za Karlovy Vary koje su danas u sastavu Češke. Formirao se u bečkom Rapidu u kojem je od 1914. do 1920. godine osvojio čak četiri naslova prvaka i jedan Kup.

Odmah je potom, na nagovor Davida Weissa, tadašnjeg novinara i prijatelja purgerskog kluba, prešao u Gradjanski. Weiss je zapravo bio svojevrsni menadžer za srednjoeuropsko područje, organizirao je Gradjanskom velike međunarodne utakmice, a pritom znao dobro i skautirati igrače.

Rupec je, primjerice, prije povratka u Hrvatsku, nastupao za austrijsku reprezentaciju. Odigrao je čak 10 utakmica, a dolaskom u Gradjanski promijenio je i reprezentativni dres zaigravši za Jugoslaviju. Nastupio je i na Olimpijskim igrama 1920. u Antwerpenu kao i 1924. u Parizu. Za Jugoslaviju, odnosno tadašnju Kraljevinu SHS, upisao je devet nastupa. Zanimljivo je da je u Austriji bio poznatiji po nešto drukčijem pisanju prezimena: navodili su ga pod “Roupec”. Vremenom je ostalo zapisano da je bio prvi profesionalac u hrvatskom nogometu.

Rupec je, dakle, bio član momčadi Gradjanskog koja je osvojila naslov prvaka 1923. godine. Bilo je to ujedno i prvo, premijerno izdanje državnog prvenstva. Štoviše, u prva četiri izdanja tadašnje lige Gradjanski je, s Rupecom kao jednim od potpornih stupova cijele momčadi, čak dvaput bio prvak i jednom doprvak. Naslov su potpisali i 1926. godine.

Za purgere je igrao do 1928. godine, a već početkom sljedeće preuzeo momčad Gradjanskog u trenerskoj ulozi. Vodio ga je do druge polovice 1930. nakon čega je kratko, u ulozi igrača i trenera, bio u zagrebačkom Uskoku. Posebno je zapažena bila i njegova uloga u velikom rivalu purgerskog kluba, u gradskom suparniku HAŠK-u. Popularni “akademičari” svoj su jedini naslov prvaka u tadašnjoj Kraljevini osvojili 1938. godine, a Rupec je u to vrijeme bio desna ruka glavnom strategu, mađarskom treneru Zoltanu Opati. U tom je pobjedničkom sastavu igrao i brat njegova bivšeg suigrača, slavni Ico Hitrec.

Za Gradjanski je ukupno odigrao 176 utakmica, a uz sjajne izvedbe i osvojene trofeje na domaćoj sceni, blistao je i u međunarodnim ogledima. Gradjanski je, s Rupecom u sastavu, pobijedio Barcelonu u povijesnoj utakmici u gostima, čak dvaput ispratio moćni Torino s pet golova u mreži, u samo tjedan dana usred Istanbula redom pobijedio sva tri turska velikana, dakle i Fenerbahçe i Beşiktaş i Galatasaray, dvaput svladao tadašnju europsku silu Viennu, dvaput i Basel...