Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Koliko god to glupo i neobično zvučalo, manje od tjedan dana prije prvog sučevog zvižduka u Bugarskoj, teško je pisati i pričati o utakmici 2. pretkola Lige prvaka između Dinama. Teme koje se, ne voljom igrača, stručnog stožera ili bilo koga iz kluba, ovih dana spominju uz Modre su sve samo ne sportske. Ipak, ovo je sportska kolumna, Dinamo je nogometni klub i tema će, kao i svaki put dosada, biti - Dinamo i nogomet.
Pripreme su gotove i pred Modrima su pravi ispiti. Nakon petodnevnih priprema i dvije lakše utakmice u Sloveniji, Modri su odradili jedanaest dana napornih treninga te tri utakmice u austrijskom Längefeldu. Naravno, prijateljski susreti ne znače previše - u korist tome govore tri talijanska poraza u isto toliko prijateljskih utakmica uoči Europskog prvenstva da bi na koncu igrali u finalu - no pobjede i, još bitnije, dobre predstave su faktori koji održavaju dobru atmosferu u momčadi te pune igrače samopouzdanjem.
Dinamo je odigrao upravo takve, odlične utakmice u Austriji, a dodamo li tome kako se radilo o iznimno renomiranim protivnicima i aktualnim doprvacima jakih europskih liga, Dynamo Kijevu i Spartak Moskvi, Modri zaista imaju razloga za optimizam. Kakav smo Dinamo gledali na pripremama? Odlučan, dominantan, s jasnim planom napada te vrlo konkretan u protivnikovih 20-metara od gola; točno ono što Modrima zapravo najviše treba u većini domaćih utakmica. Osim navedenog, velika snaga Dinama jest što posljednjih nekoliko sezona nitko od "stožernih" igrača nije napustio momčad i to se itekako vidi na terenu. Igrači se odlično "osjećaju", znaju što i kada mogu očekivati od suigrača i to sve skupa izgleda kao sjajno "uštimani" orkestar.
Ipak, jedno od glavnih pitanja koje će u sljedećim danima postavljati navijači jest - tko će igrati protiv Ludogoreca?
Naravno, pred Modrima je puno utakmica i sigurno će svi dobiti priliku, no nakon napornih i teških priprema svi bi baš svoje ime voljeli čuti uoči premijerne utakmice sezone u Bugarskoj. Sudeći po pripremnim utakmicama, nema previše dvojbi i tek je nekoliko pozicija, više ili manje, "otvoreno". U posljednjoj liniji tako će put prema neprikosnovenom Kelavi tako vjerojatno braniti Vrsaljko na desnoj strani, Vida i Tonel u sredini te Pivarić lijevo. Mladi desni bočni Dinama i reprezentacije odradio je izvrsno pripreme, ozljede su stvar prošlosti i od njega se u sezoni pred nama s razlogom očekuje puno. Što se pak tiče stoperskih pozicija, ukoliko je i postojala neka dvojba oko partnera najpotentnijeg braniča Dinama, Domagoja Vide, onda je ona praktički nestala ozljedom Josipa Šimunića koji vjerojatno neće biti potpuno spreman za utakmicu. Kao ozbiljan kandidat i kvalitetno rješenje na stoperu, ali i desnom bočnom pokazao se 24-godišnji Ante Puljić koji je kvalitetno odradio sve zadatke te će sigurno dobiti svoje minute u utakmicama pred nama.
Lijevi bok čvrsto drži Josip Pivarić, igrač koji je u Dinamo došao s osam godina da bi danas, u svojoj petnaestoj godini u Maksimiru, doživio potpunu afirmaciju. On i Luis Ibanez ispred njega velika su snaga i možda čak i glavno napadačko oružje Modrih. U svim pripremnim utakmicama upravo je lijeva strana Dinama bila golema opasnost za protivničke obrane i ovaj dvojac podsjećao je na Etta i Marijana Buljata iz najboljih dana; naravno, njihovi prodori su bili po drugoj strani.
Pogledamo li sredinu terena, tu počinju "slatke brige" trenera Ante Čačića. Drugo poluvrijeme utakmice protiv Spartaka u kojem su u sredini terena igrali Badelj i Kovačić, a ispred njih bio Sammir bilo je (po)najboljih 45 minuta od Dinama u posljednje ne tako kratko vrijeme. Lakoća kojom su kapetan Modrih i 18-godišnji wonderkid neumorno gradili napade hrvatskog prvaka i radili pritisak na Ruse bilo je milina gledati. Naravno, zbog svojih ofenzivnih sklonosti na njih dvojicu su morali izlaziti igrači Spartaka pa je tako bilo više mjesta za Sammira kojeg u situaciji "jedan na jedan" zaista malo tko može zadržati. Dodamo li tome već spomenutu sjajnu lijevu stranu, bio je to napadački nogomet iz udžbenika gdje su udarci i šanse sijevali sa svih strana; sve što su Rusi mogli bilo jest gledati i čekati kraj uz nadu kako će ih raspoloženi vratar spasiti.
Obzirom na to da Jerko Leko zbog isključenja protiv Lyona u Ligi prvaka ne može igrati dvije europske utakmice, opcija na zadnjem veznom su Arijan Ademi, Adrian Calello i Nikola Pokrivač. Ipak, sudeći po napadačkim razmišljanjima trenera Modrih, lako je moguće kako će Dinamo u Bugarskoj istrčati bez "pravog" zadnjeg veznog odnosno s jasnom željom da se nametne na terenu i bude momčad koja će diktirati ritam. Naravno, nogomet nije tako jednostavan i postoji puno faktora koji odlučuju, no jasno je kako je igra Modrih brža ukoliko Kovačić ili Badelj oduzmu loptu na sredini terena i "potegnu" naprijed nego kada do posjeda dođe klasični zadnji vezni koji može pokrenuti brzi protuudar, no ipak uglavnom traži loptom nekog od spomenutog trojca Badelj - Kovačić - Sammir.U slučaju "šmekera" u sredini Dinamo dobiva na brzini i dominaciji odnosno posjedu na sredini terena. Dakako, među takve, "šmekere" spada i Mehmed Alispahić koji je imao manjih problema s ozljedom, ali je svojim igrama pokazao kako itekako zaslužuje bitnu ulogu u novim uspjesima Dinama.
Što se tiče najofenzivnijih igrača, lijeva strana je "zakaparena", no za poziciju desnog krila i središnjeg napadača ima, najmanje, četiri kandidata i to su: Fatos Beqiraj, Duje Čop, Ante Rukavina i Ivan Tomečak. Logično, Beqiraj u "borbu" za poziciju ulazi s najboljeg startnog mjesta obzirom na to da je najbolji strijelac kluba, no Čop se pokazao kao kvalitetno pojačanje i opasno stišće snažnog napadača. Tu je i Rukavina koji je bez ozljeda i poteškoća odradio kompletne pripreme te se sigurno vidi u sastavu; na krilu ili u špici - manje mu je važno sve dok je na terenu. Naravno, tu je i brzonogi Ivan Tomečak koji u sezonu, dojam je, ipak ulazi kao joker s klupe te kao igrač koji dokazano može svojim ulaskom ili nastupom itekako promijeniti ritam utakmice. Obzirom na sjajnu brzinu i ostale prednosti koje Tomečak ima, hoće li igrati od prve minute ili ulaziti s klupe dosta će ovisi i o protivniku.
U svakom slučaju, Dinamo ima vrlo kvalitetnu momčad te dvije podjednake momčadi pa tako trener Čačić ne može pogriješiti u odabiru, no isto tako treba vrlo kvalitetno znati odabrati koja utakmica i koji protivnik bolje leže kojem igraču. Dosad je strateg Modrih pokazao kako odlično zna rotirati igrače kako bi svi igrali i bili "tu negdje" oko prvog sastava, a onda to rezultira i sjajnom igrom kao što je bio slučaj u proljetnom dijelu sezone. Nema razloga vjerovati kako Modri neće nastaviti u istom ili čak i bolje, bržem i ljepšem ritmu i na ljeto.
Eto, priznajte da je bilo lijepo kratko se maknuti od huligana, utrčavanja u teren, vrijeđanja i svega ostaloga čemu nije mjesto na nogometnim stadionima i čitati samo o Dinamu i nogometu.
Jer navijače zanimaju Dinamo i nogomet; ništa drugo.
FOTO: Goran Stanzl / PIXSELL