San je ispunjen; zašto ne uživamo?

Dinamo je izgubio od Ajaxa i Modri su tako nakon tri utakmice Lige prvaka ostali bez bodova. Ipak, zaslužuju li Modri zvižduke s tribina? Zaslužuju li trener i igrači koji su prije dva mjeseca u Zagreb donijeli Ligu prvaka osporavanje nakon poraza od najboljih europskih momčadi? Naravno da ne; zaslužuju pljesak.

Sjećate li se 17. kolovoza ove godine? Večeri kada se na utakmici Dinamo - Malmö, u play-offu Lige prvaka, nakon dugog niza godina Maksimirom orila popularna himna Lige prvaka. Mnogi su očito za zaboravili. Većina je očito zaboravila i suze radosnice u očima svih koji vole Dinama kada je šest dana kasnije završena utakmica u Švedskoj i kada je Dinamo ušao u europsku elitu. Među 32 najbolja kluba Europe.

Ne znam kako bih drugačije, nego da se sve to zaboravilo, opisao ono što se na istom tom Maksimiru događalo na utakmici Dinamo - Ajax. Jednostavno je nemoguće objasniti "preobražaj" Kelave, Vide, Badelja, Leke, Sammira i ostalih igrača od zvijezda i heroja do nekih potpuno suprotnih opisa koje nije primjereno navoditi. Kako drugačije objasniti metamorfozu trenera Jurčića od "Mourinha" i "Guardiole" do nekoga tko bi posao trebao potražiti blizu stadiona, na početku Zvonimirove, u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje? Nikako drugačije nego - zaboravljanjem.

Iako se nema smisla ponavljati, a već sam nebrojeno puta napisao, pisat ću ponovno i ponovno jer očito ljudi "vole zaboravljati": kriterij (ne)uspjeha ne može se pomicati; niti prema dolje niti prema gore. Svaka tvrtka odnosno sportski kolektiv na svijetu na kraju "obračunskog razdoblja" gleda rezultate i uspoređuje s planiranim, a kriterij je vrlo jasan: "zeleno" je uspjeh, "crveno" neuspjeh. Ti se ciljevi ne postavljaju niti na pola razdoblja niti na pola "brojanja" već - na početku. Cilj Dinama, onaj najviši mogući koji je postavljen uoči sezone, bio je ući u Ligu prvaka. Danas, dva mjeseca kasnije, Dinamo ponosno igra u skupini D istog natjecanja.

Kada je Dinamo napravio golemi uspjeh opravdano su dobili pljesak, pohvale i čestitke, no kako su se bližile utakmice Lige prvaka tako je javnost ponovno počela dizati letvicu. Tako se u samo par tjedana dd "stvarno bi bilo fantastično igrati Ligu prvaka" došlo do "drugo mjesto bi bilo baš super, a treće i igranje Europske lige je realnost". Kako je to moguće? To su isti igrači, isti klub i isti ciljevi; ciljevi koji su ispunjeni.

Naravno da su igrači prvi koji u svakoj utakmici žele dobiti, igrali protiv Reala ili bilo koga drugoga, ali to ne ide tako. Dinamo u Ligi prvaka je kao Clio u Svjetskom kupu Formule 1; može se truditi koliko god hoće, ali jednostavno ne ide. I naravno da ne ide. Bilo bi čudno da je drugačije jer bi to značilo da svi oni koji su godinama ulagali stotine i stotine milijuna eura nemaju pojma, a to ne ide tako. Dinamo je bolji od Šibenika (bez ikakve namjere bilo kakve uvrede), Ajax od Dinama, a Real od Ajaxa. Ima li tu išta čudno?

Naravno, može Šibenik dobiti Dinamo i mogu Modri dobiti Ajax i to je ono zašto toliko svi vole nogomet, no to se događa sve rjeđe; posebno u velikim utakmicama, a one Lige prvaka su "najveće moguće". Naravno, gledano prema novcu koji danas, nažalost ili ne, oblikuje cijeli svijet pa tako i sport odnosno nogomet.

Ono što se još Modrima predbacuje jest loša realizacija i to je točno; Dinamu treba nekoliko prilika za postizanje golova. Dinamovi napadači rijetko zabijaju iz poluprilika? Također točno. Uzmimo samo utakmice Dinamo - Ajax i Real - Ajax kao primjer. Dinamo nije zabio Ajaxu iz četiri - pet (polu)prilika, Nizozemcima je trebalo sedam - osam u Maksimiru da bi zabili dva gola, dok je Real Ajaxu zabio dva gola iz tri prilike. Nešto čudno? Ne. Zato Cristiano Ronaldo, Kaka, Higuain i ostali igraju u Realu; jer zabijaju golove. Napadač Dinama zabija svaku petu (polu)priliku, Ajaxa svaku četvrtu, Lyona svaku drugu ili treću, a onaj Reala svaku; zato igraju tamo gdje igraju. Čim netko malo "iskoči" od prosjeka odnosno poboljša ili pogorša realizaciju ide u jednom ili drugom smjeru.

Trener Jurčić je toliko puta ponavlja kako je Liga prvaka škola i da Dinamo uči, no i to se zaboravilo. Dinamo ima mladu momčad, ekipu koja iz utakmice u utakmicu napreduje. Ovih šest utakmica u skupini Lige prvaka Modrima će biti golemo iskustvo, zabio Dinamo gol ili ne odnosno završio natjecanje s nula ili tri boda. Pravi rezultat nastupa Dinama u Ligi prvaka neće biti bodovni konto ili gol razlika već sljedeće ljeto kada se ovoj momčadi sigurno više neće moći "dogoditi" Švedska i "umiranje od straha" do posljednje sekunde. Isto kao što je Dinamo trebao puno raditi, učiti, gubiti i dobivati da bi danas došao tu gdje je, do europske elite u Ligi prvaka.

Prije dvije godine osporavalo se trenera Jurčića i njegovu momčad nakon ispadanja od Red Bulla, ali to ispadanje i pouke iz tih susreta imali su velik utjecaj na nastup Dinama u Europskoj ligi. Tamo su Modri ponovno učili da bi prošle godine u Europskoj ligi osvojili najviše bodova ikad. Uz nova iskustva i, naravno golemi trud, Dinamo se ove godine plasirao u Ligu prvaka.

Modri će ove sezone u dvobojima s najboljim klubovima učiti, napredovati i zapravo tek uočavati svoje nedostatke u odnosu na najbolje te ih ispravljati, ali ne ide to preko noći. Ne može obrana Dinama uočiti gdje su "tanki" kada ih se u utakmicama domaćeg prvenstva uglavnom može brojati pod rubriku "gledatelja". Naravno da vezni red nije siguran kakvi su u duelu nakon 60-tak minuta "pravog" nogometa na obje strane kada u prvenstvu veći dio utakmice igraju samo prema naprijed. Na koncu, naravno da i stručni stožer ne može na uglavnom jednosmjernim prvenstvenim utakmicama simulirati taktičke promjene i reakcije u vođenju utakmice.

Sjetite se samo euforije i kako ste se osjećali kada je Dinamo ušao u Ligu prvaka. Sjetite se osjećaja kada ste 14.9. došli s posla i rekli "Kamo ćemo večeras? Pa na Maksimir gledati Dinamo - Real u Ligi prvaka" i - uživajte.

Uživajte u gledanju Dinama kako igra protiv najboljih klubova svijeta. Niste sretni što je Dinamo izgubio? Živcira vas što Real ili Ajaxa dominiraju na Maksimiru? Vjerujte, igrači su još nesretniji i više živčani jer, kao pravi sportaši, mrze gubiti.

Dinamo - ovi igrači, ovaj stručni stožer i ovi čelnici kluba -  ulaskom u Ligu prvaka ispunili su san svima koji vole Dinamo. Pa zašto onda svi skupa ne uživamo?

Vedran Attias

Foto: Goran Stanzl / PIXSELL