Sedam godina bez Ivana Turine

  Sedam dugih godina, sedam dugih proljeća... Prolaze dugi i sjetni dani, duge i sjetne godine u kojima i danas pogled skrenemo prema tunelu od svlačionice prema maksimirskom terenu. Kao da ga još uvijek vidimo kako sa širokim smiješkom i „fakinskim“ gardom predvodi suigrače... Ovoga je petka prošlo sedam godina otkako nas je napustio naš dragi Ivan Turina, naš dragi Joja, koji nas je i u porazima znao razvedriti svojim silnim očaravajućim optimizmom. I pritom bi obično utkao i prigodni štos za bolje raspoloženje.

   Popularni Joja, kako su ga od milja zvali i prijatelji i poznanici i navijači i kibici, preminuo je u snu u svom domu u Stockholmu 2. svibnja 2013. godine. Popularni je maksimirski vratar s Dinamom rastao još od pionirskih dana. Zadnju je utakmicu za plave odigrao u travnju 2010. godine u pobjedi protiv Varteksa u Varaždinu, 2:1, kada je na poluvremenu zamijenio Tomislava Butinu. Nedugo potom potpisao je za švedski AIK iz Stockholma gdje je tri godine kasnije, tog kobnog 2. svibnja, iznenada preminuo.

 Dinamova je delegacija u spomen na našega Ivana položila vijenac i zapalila svijeće na njegovu posljednjem počivalištu na zagrebačkom groblju na Miroševcu. Delegaciju su, između ostalih, predvodili glasnogovornik Alen Lesički, zatim Turinin prijatelj i bivši kolega vratar iz Dinamovih dana, Marko Šarlija, danas trener vratara u drugoj momčadi plavih, kao i mladi maksimirski čuvar mreže Renato Josipović.

 Dragi naš Ivane, neka ti je vječna slava i hvala.