Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Dinamo danas broji 10895 članova i prijatelja kluba
Učlani se | Plavi tjedan
Sjaj koji se ne zaboravlja
Prošle su točno 44 godine od Dinamova osvajanja Kupa velesajamskih gradova - danas Kupa UEFA-e, ujedno i najvrijednijeg trofeja modrog kluba. Godina 1967. bila je jedna od uspješnijih za modre - momčad Dinama dobro je igrala i pobjeđivala je velike klubove kao što su Celtic Glasgow i AC Milan, kako u natjecateljskim, tako i u prijateljskim utakmicama.
Kup velesajamskih gradova 1967. godine za Dinamo nije počeo najsretnije jer modri klub nije imao baš briljantan put do ozbiljnije faze natjecanja – četvrtfinala. Nakon što su u kvalifikacijskom dijelu natjecanja pobijedili češki Spartak Brno, škotski Dunfermline i rumunjski Dinamo, modri su ipak stigli do četvrtfinala.
U toj fazi natjecanja Dinamo je igrao protiv velikog Juventusa, a nakon remija 2:2 iz prve utakmice odigrane u Italiji nitko nije niti slutio što se sprema modroj ekipi. Momčad koju je u toj fazi natjecanja vodio bivši junior Dinama, tada vrhunski mladi trener, Branko Zebec uspjela je s velikih 3:0 pobijediti Juventus u Zagrebu i plasirati se u polufinale velikog natjecanja. Pobjedu su tada Dinamu donijeli slavni majstor u izvođenju slobodnih udaraca Rudolf Belin, uvijek borbeni obrambeni igrač Zlatko Mesić te napadač s vrhunskim smislom za igru Marijan Novak.
Nakon ove pobjede pred Dinamom je bilo još puno posla s obzirom na to da je u polufinalu protivnik zagrebačkog kluba bio njemački Eintracht Frankfurt. Bio je to još jedan ispit za modru momčad, ali već u prvoj utakmici sve je krenulo nizbrdo. Dinamo je na gostovanju u Njemačkoj izgubio 3:0 što je značilo da njemački klub dolazi u Zagreb s ogromnom prednošću. Utakmica na Maksimiru bila je pravo iznenađenje za sve modre navijače, pa i za sami Dinamo. Zebecova momčad uspjela je slomiti Eintracht te na kraju pobijedila 4:0! Bio je to pravi spektakl na Maksimiru i već tada se pokazalo da su pred Dinamom veliki uspjesi.
Za 4:0 pobjedu zaslužni su bili kapetan momčadi Slaven Zambata, već spomenuti Marijan Novak, tehničar s odličnim pregledom igre Josip Gucmirtl i neponovljivi Rudi Belin koji je uspješno poentirao s bijele točke. Bilo je to veliko slavlje, kako za cijelu ekipu tako i za cijeli Zagreb - Dinamo je bio samo korak do osvajanja velikog Kupa. Iako se nije upisao u strijelce, velik doprinos u toj utakmici imao je Stjepan Lamza, a događaj koji je zasjenio ovu veliku pobjedu svakako je bila ozljeda koju je pretrpio nakon utakmice s Eintrachtom. Nakon nesretnog pada s balkona Lamza se više nikada nije vratio u svoju pravu formu, izbivao je s terena gotovo godinu dana, a kada se vratio zbog trajnog oštećenja centra za ravnotežu više nikada nije bio onaj stari. Mnogi znalci tvrde da je upravo susret s Eintrachtom bila najbolja Lamzina utakmica, ali činjenica je i da je spomenuta ozljeda zaustavila Lamzu u njegovoj već tada briljantoj karijeri.
U finalu se momčad Dinama susrela s engleskim Leeds Unitedom. Modri su u četvrtfinalu i polufinalu imali peh i na gostujućem terenu nisu mogli izvući pobjedu, međutim to se ovoga puta nije ponovilo. Dinamo je u Englesku otputovao pun optimizma te na kraju pobijedio 2:0 što je imalo veliki značaj i utjecaj na daljnji tijek događaja. U utakmici Leeds – Dinamo pogotke su postigli tada 19-godišnji napadač Marijan Čerček i odličan tehničar Krasnodar Rora. To je svakako bio značajan dan za zagrebački klub koji je u gostima uspio svladati s 2:0 engleski klub koji je u to vrijeme imao veliki broj engleskih i europskih trofeja. Modri klub nije smio prokockati tu prednost, a logičan slijed bio je taj da će pobjeda u prvoj utakmici finala opravdano unijeti entuzijazam u redove modre momčadi.
Na današnji datum 1967. godine odigrala se uzvratna utakmica finala Kupa velesajamskih gradova. Maksimirski stadion bio je pun do posljednjeg mjesta, a momčadi Dinama nekoliko je stvari išlo na ruku – utakmica na maksimirskom stadionu pred navijačima Dinama, rezultat 2:0 iz prve utakmice te sjajna ekipa koja je pokazala koliko je daleko spremna ići.
Engleska momčad stigla je u Zagreb pod pritiskom jer nije bilo uobičajeno da ''gigant'' u ovako bitnoj utakmici lovi prednost manjeg kluba. Dinamo je odlučujuću utakmicu za naslov odigrao pod vodstvom Ivice Horvata koji je na klupi zamijenio Branka Zebeca. Toga dana na Maksimiru nije bilo golova, utakmica Dinamo – Leeds Utd završila je 0:0, a momčad u sastavu Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Rudolf Belin, Filip Blašković, Denijal Pirić, Josip Gucmirtl, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak i Stjepan Lamza ostvarila je najveći uspjeh u povijesti kluba - uz ukupni rezultat 2:0 odnijela je Kup velesajamskih gradova.
O pobjedi Dinama pisalo se danima, novine su bile prepune članaka o modroj ekipi koja se grčevito borila za svoj cilj te na kraju uspjela preko velikog Leeds Uniteda doći do Kupa velesajamskih gradova. Bili su to dani za pamćenje, i dan danas upravo je taj trofej najvrijednije Dinamovo blago.
Trofej osvojen te nezaboravne 1967. godine i danas sjaji u Plavom salonu među mnoštvom drugih pehara i trofeja, a legende modrog kluba još uvijek posjećuju Maksimirsku 128. Mi samo možemo biti sretni i ponosni što u povijesti svoga kluba imamo ovako veliki uspjeh, a ono što je sigurno je da se Rudač, Štef, Zambi te ostale legende kao i legendarna 1967. godina nikada neće zaboraviti.
Kopirano!