Sjajni Lewandowski "srušio" i Maksimir

Stadion Maksimir, 9.12.2015.

Liga prvaka, skupina F, 6. kolo

GNK Dinamo – FC Bayern 0:2 (0:0)

Suci: Martin Strömbergsson, Mehmet Culum, Daniel Gustavsson, Per Brogevik, 1. DPS: Michael Lerjeus, 2. DPS: Mohammed Al-Hakim (svi Švedska)

Gledatelja: 19681

Dinamo: Eduardo – Pinto, Sigali, Taravel, Pivarić – Goncalo, Antolić, Rog (od 81. Pavičić) – Ćorić (od 60. Pjaca) – Soudani, Fernandes (od 74. Machado)

Bayern: Ulreich – Lahm, J. Martinez, Benatia (od 46. Boateng), Rafinha – X. Alonso, Kimmich, Rode – Green (od 61. Vidal), Ribery (od 46. Müller), Lewandowski

Žuti kartoni: Goncalo (31.), Pivarić (73.), Eduardo (87.)

Strijelci: 0:1 Lewandowski (61.), 0:2 Lewandowski (64.)

Modri su pred 20-ak tisuća gledatelja odigrali odličnu utakmicu protiv Bayerna, stvorili niz prilika, ali nisu uspjeli zabiti da bi nakon sat vremena Robert Lewandowski u par minuta zabio dva pogotka i osigurao gostima bodove.

Modri nisu mogli zamisliti bolji oproštaj od Lige prvaka od Bayerna na Maksimiru. Ipak, prvaci Hrvatske bili su sve samo ne impresionirani bavarskim divom te su, kako su i najavili, dali sve od sebe na terenu, ali jednostavno je kvaliteta presudila. Modri su u formaciji s tri srednja vezna i Ćorićem sjajno parirali gostima i iako možda nisu dominirali posjedom svakako jesu – prilikama.

Tako su prvu priliku imali već u 6. minuti kada je Ćorić u kaznenom prostoru našao Roga, ovaj petom ostavlja za Pivarića koji iskosa silovito puca, ali Ulreich odbija u korner. Nešto kasnije iz daljine prijetio je i kapetan Antolić dok je s druge strane udarac okušao Ribery da bi u 9. minuti prvi puta obrani Modrih pobjegao Lewandowski čiji udarac prolazi Eduarda, ali ne i Sigalija koji iznosi loptu.

Gosti su imali nešto više posjed, ali Dinamo je izgledao kao momčad koja ima "glavu i rep". Modri su i prema naprijed i prema natrag izgledao kao momčad s planom tako da je prava šteta što u 26. minuti nakon čistog zicera Soudanija nisu poveli; opet je Ulreich obranio. Bolja igra donijela je Modrima još jednu priliku, ovoga puta iz prekida i nakon ubačaja Ćorića u 43. minuti, ali Soudani nije glavom kaznio Ulreichov izlet u prazno; udarac je otišao pored gola.

Dinamo je odigrao još jednu vrlo dobru utakmicu u Ligi prvaka, ima za čime žaliti, ali i može biti ponosan na svoju predstavu. Uostalom, pljesak Maksimira na kraju utakmice to je i potvrdio.

Kako je Dinamo igrao u prvom dijelu lijepo pokazuje i činjenica što je Bayern nastavak otvorio s dvije izmjene. Prvu priliku opet su imali Modri kada su u 55. minuti Soudani i Fernandes sjajno izigrali cijelu obranu Bayerna, Čileanac bježi i puca s desne strane, ali vratar Bayerna još jednom sjajno brani. Nažalost, kako to obično biva na ovakvom nivou – stigla je kazna za promašaje.

U 61. minuti Müller koji je ušao na poluvremenu ubacuje s desne strane, a Lewandowski se sjajno u sredini izborio za prostor i glavom poslao loptu u mrežu. Gosti su tada ubrzali, "osjetili krv" i nakon što je Müller svog zicera poslao preko gola u 64. minuti bilo je 2:0. Rode je odlično u zicera gurnuo Lewandowskog, ovaj ulazi u kazneni prostor i mirno prebacuje Eduarda za povećanje prednosti. Sjajni Poljak takve prilike ne  promašuje.

Dinamo se niti tada nije predao, Modri su se brzo opet posložili i par minuta kasnije imali dvije krasne prilike. Tako je prvo u 68. minuti Pivarić utrčao u kazneni prostor i nesebično u sredini tražio Soudanija ispred kojega Rafinha izbija loptu da bi niti pola minute kasnije Pivarić ponovno bio u kaznenom prostoru, ovoga puta se odlučio za udarac i pogodio – prečku.

Do kraja su Modri pokušavali doći barem do počasnog pogotka kojeg su itekako zaslužili, ali nije išlo; gosti su ostali koncentrirani i odnijeli su bodove u Njemačku. Dapače, pobjeda Bayerna je na kraju mogla biti i uvjerljivija, ali srećom je Müller udarac s bijele točke poslao u vratnicu. Sudeći po prikazanoj igri i 90 minuta 0:3 nikako ne bi bio pošten rezultat.

U svakom slučaju, Dinamo je odigrao još jednu vrlo dobru utakmicu u Ligi prvaka, ima za čime žaliti, ali i može biti ponosan na svoju predstavu. Uostalom, pljesak Maksimira na kraju utakmice to je i potvrdio.