Sjećanje na Hrvoja Jukića

Na današnji dan, 5. listopada, postigao je pogodak u pobjedi protiv Čeha u utakmici u kojoj su plavi na kraju prošli ždrijebom uz već mnogo puta ispričanu sekvencu „o Zambatinom novčiću“. Hrvoje Jukić bio je jedan od junaka Dinamova puta ka pokalu Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je preraslo u kasniji Kup Uefa, današnju Europa ligu. Upravo su na ovoj datum 1966. godine nadvisili češki Spartak iz Brna s 2:0 u produžetku i potom bacanjem novčića prošli u sljedeći krug nakon čega su u nastavku sezone došli i do samoga trofeja. Nažalost, Jukić nas je zauvijek napustio 2006. godine i to upravo 5. listopada. Dinamova delegacija prigodno je obilježila ovaj datum posjetom na posljednjem počivalištu Hrvoja Jukića.

U maksimirski je klub došao na ljeto 1966. godine zajedno s Marijanom Brnčićem, a obojica su u dresu tadašnjega prvoligaša Trešnjevke činili čvrsti obrambeni bedem. Doduše, Jukić je u sastavu zelenih igrao i halfa, spojku, čistača... Dolaskom u Dinamo preuzeo je ulogu graditelja igre, dirigenta momčadi. A, upravo je on, dakle, dirigirao plavim orkestrom u Torinu gdje je dvaput proparao mrežu.

Ne samo da je probio češku obranu za pogodak koji je, uz kasniji osmijeh sreće u ždrijebu, povukao plave u sljedeći krug već je, dakle, bio čak dvostruki strijelac u znamenitoj utakmici protiv Juventusa u Torinu u četvrtfinalu kad su domaći izjednačili na 2:2 tek u završnici utakmice.

Ako su Juventusovi igrači nakon četvrtfinala priznali da ih je „pomeo zagrebački ciklon“, onda možemo reći da je u središtu vrtloga bio upravo – Jukić. Usred Torina je zabio oba pogotka plavih, prvo za 1:1 i potom za vodstvo 2:1, nakon čega su domaći ipak uspjeli izjednačiti u završnici. U uzvratu je u Zagrebu također priredio „nered“ talijanskoj obrani, prvo je svojim prodorom inicirao pogodak za 2:0 kojega je sjajnim potezom „potpisao“ Zlatko Mesić, a kasnije izborio prekršaj na rubu kaznenog prostora nakon čega je Rudolf Belin iz slobodnoga udarca zabio treći Dinamov gol Talijanima.

Jukić je zbog ozljede ipak morao propustiti polufinalne i finalne okršaje, ali do tog je trenutka bio jedan od glavnih motora plavoga mlažnjaka.

Rođen je 1. kolovoza 1938. godine u Splitu, prošao je Hajdukovu nogometnu školu gdje ga je vodio proslavljeni trener bijelih, Luka Kaliterna. Nakon juniorskog je staža ipak napustio Split uputivši se u Zagreb. Prethodno je odigrao dvije službene utakmice za prvu momčad bijelih. Nastupao je čak za tri zagrebačka kluba: prvo za Lokomotivu, potom Trešnjevku i, naposljetku, Dinamo.