Sjećanje na „romantiku Valentinova“: punih 25 godina od povratka imena Dinamo!

Bilo je to na Valentinovo, na dan kad su se u zagrljaju ponovno našli dinamovci i – Dinamo. Točno na današnji dan, 14. veljače 2000. godine, klupska je Skupština nakon osam i pol godina vrludanja, lutanja i poigravanja s klupskim imenom ispravila nepravdu iz lipnja 1991. i – vratila Dinamo.

Samo Valentinovo sa svojom romantičarskom simbolikom, prikladno se naslonilo na te „dane ljubavi i sreće“, na vrijeme kad smo s jasnim izraženim emocijama i ushitom uglas zapjevali „Kako je dobro vidjeti te opet“. I tako, eto, već četvrt stoljeća...

Samo dvije minute nakon 18 sati, dakle nakon sat i nekoliko sekundi zasjedanja Skupštine koja je počela u okruglih 17:00, s govornice maksimirske lože začula se jeka rečenice koju pamtimo i sad, 25 godina kasnije:

„Ovome klubu vraćeno je ime Dinamo! Od ovoga trenutka ime našeg kluba opet je Dinamo!“

Ovu je radosnu vijest u samoj dvorani izgovorio predsjednik Skupštine, Stjepan Brolich, neposredno nakon zbrojenih glasova zastupnika. Odmah je potom tadašnji sportski direktor kluba, nekadašnji proslavljeni maksimirski kapetan, aktualni Dinamov predsjednik Velimir Zajec, istupio pred navijače okupljene podno zapadne tribine i uskliknuo: „Imamo Dinamo!“

Skupštinari su prethodno na tajnom glasovanju gotovo jednoglasno vratili ime Dinamo. Pojavila su se 44 od 50 skupštinara, a za pravovaljanost izglasanih odluka bila je potrebna natpolovična većina, dakle barem 26, neovisno o tome koliko zastupnika dođe na Skupštinu.

Na sjednici su dobili listić s tri ponuđene varijante: zaokružiti naziv Dinamo, Croatia ili, pak, dopisati neku svoju vlastitu ideju novoga imena. Njih 43 zaokružilo je Dinamo, a i onaj jedan preostali također je bio „negdje na tom tragu“ i dopisao naziv „Dinamo-Croatia“.

Slavno ime našega kluba dekretom je izbrisano 25. lipnja 1991. godine kada ga je zamijenila neumjesna i povijesno i identitetski neopravdana kovanica koja je spojila nespojivo, povezala dva drevna rivala: HAŠK i Dinamov raniji naziv Građanski. Godinu i pol kasnije, 24. veljače 1993., zaživjela je nova promjena, klub je dobio naziv NK Croatia, da bismo na Valentinovo 2000. dočekali toliko željeni i iščekivani povratak Dinama.

Prvo je u samoj dvorani, u svečanoj loži maksimirskog stadiona,  nakon Brolichova objašnjenja uslijedio gromki pljesak i samih skupštinara, ali i novinara, cijelim je prostorom odjekivalo zaglušujuće navijanje s parkirališta podno zapadne tribine. Oko tri tisuće žestokih navijača već je slavilo, BBB su cijeli tijek Skupštine pratili pjevanjem i navijanjem...

Tadašnji sportski direktor kluba Velimir Zajec i trener druge momčadi Marko Mlinarić, obojica klupski karizmatici i proslavljeni Dinamovi kapetani, istupili su pred plavi puk. Zajec je, uslijed silne buke, ushita i oduševljenja, tek onima najbližima do sebe uspio reći radosnu vijest. Pritom se stepenicama popeo do ulaza u klupske prostorije, okrenuo prema navijačima i slavljenički podignuo ruke. Sve je bilo jasno, uslijedila je erupcija emocija!

Kapetan Robert Prosinečki također je s pljeskom popratio povratak imena, ali i upitao: 

„Sretan sam, najvažnije je da će i naši navijači biti sretni. Nego, hoćemo li u subotu protiv Vukovara igrati u dresovima s Dinamovim grbom?“

Dakako, pet dana kasnije, u toj prvoj utakmici po povratku imena, u remiju protiv Vukovara u gostima na igralištu u Borovu, 0:0, na otvaranju proljetne polusezone, na dresovima je ponovno „zasvijetlio“ dobri, stari, prepoznatljivi Dinamov grb.
U tvornici dobavljača opreme u Manchesteru već je ranije bila pripremljena oprema s Dinamovim obilježjima, a na ranijoj turneji u Hercegovini u nekoliko je navrata s bivšim klupskim povjerenicima već proslavljen povratak Dinama.

I napokon smo, eto, mogli zapjevati u vedrijim tonovima: „Kako je dobro vidjeti te opet!“ Imamo Dinamo... I opet, i opet...