Šolić: Imamo darovite igrače željne znanja

U Dinamu je krenuo od najmlađeg uzrasta i prošao sve razine. I to – dvaput. Prvo u dresu, a potom i trenirci. Bernard Šolić danas je trener Dinamove U-10 momčadi, dječaka 2010. godišta, a dok ih usmjerava i upoznaje s osnovama nogometnih vještina, prisjeća se razdoblja kad je i sam bio „jedan od njih“, daroviti mladi nogometaš u maksimirskoj školi...
– Dinamovo sam dijete, kao igrač sam u mlađim uzrastima proveo punih devet godina, dakle od mlađih pionira pa do B momčadi. Međutim, kad je moja juniorska generacija uskočila u B momčad ozlijedio sam leđa i morao sam prekinuti s nogometom. Imao sam 18 godina – prisjetio se Šolić.
U to su mu vrijeme, primjerice, suigrači bili i sadašnji sportski direktor Zoran Mamić, aktualni član stožera Dinama II, Alen Peternac... Tada ih je trenirao nedavno preminuli Čedo Jovićević, nekadašnji popularni Dinamov branič, otac sadašnjeg trenera Dinama II, Igora Jovićevića. Šolić je igrao u ulozi napadača i polušpice. Trenirali su ga i Rudi Cvek, Fahrija Dautbegović, Ivan Đalma Marković, Zdenko Kobešćak...
Razočaranje zbog ozljede, i to u formativnim godinama, u vrijeme kad se očekivao uzlet igračke karijere, na neko su ga vrijeme odvojili od nogometa. Kasnije je preuzeo učiteljsku palicu u Dinamovoj školi...
– Ovo mi je sedma godina u ulozi trenera u Dinamu. Prve sam dvije sezone radio u otvorenoj školi. Prošao sam potom sve uzraste, od najmanjih limača pa do juniora kad sam prije dvije godine bio i pomoćnik treneru Tomislavu Rukavini.
Sada vodi U-10 momčad s kojom uvjerljivo drži vrh prvenstvene ljestvice.
– Prošle sam godine bio s nešto starijom grupom, vodio sam generaciju U-13. Sad sam opet s mlađima, radi se još uvijek o maloj djeci, ali i kod njih se već sad može naslutiti određeni talent. Do prekida prvenstva odigrali smo 18 kola i upisali svih 18 pobjeda uz gol-razliku 168-7. Doista smo dominantni, imamo desetak bodova prednosti u odnosu na prvoga pratitelja. Igramo i puno prijateljskih utakmica, i to protiv godinu starijih suparnika kako bi igrači imali malo kvalitetniji podražaj. Oni jesu limači, ali i na treninzima pokušavamo uvježbavati neke segmente koji pripadaju nešto starijem uzrastu, mlađim pionirima.
Poseban je izazov – motivacija. U toj su dobi djeca još uvijek razigrana i traže zabavu.
– Izazov im je kad rade nešto što je teško. I moram ih pohvaliti – vrlo brzo usvajaju zahtjeve. Moramo pohvaliti i kolege koji su s njima radili u prethodnom razdoblju, napravili dobru selekciju i pripremili ih za ono što sad mi nastavljamo ove godine. Lani su bili uzrast zagića što znači da su igrali na manjem terenu u formatu 6+1, a sad su prešli na veći teren i 8+1. Motiviramo ih na razne načine, u nekim utakmicama im dajemo u zadatak smanjeni broj dodira s loptom ili obavezu da nakon pet dodavanja okrenu stranu. Kroz te razne zahtjeve pokušavamo ih motivirati i jako dobro to prihvaćaju.
Važnu ulogu, tvrdi Šolić, imaju i njegove kolege u stožeru. Tu su asistent Matija Katalinić, trener vratara Dominik Hukman kao i trener za razvoj motoričkih sposobnosti, Albert Rebac.
– U ovom trenutku primarno radimo na razvoju, na tehnici, na vježbama motorike, znači brzine, koordinacije... Ovo je tek svojevrsna priprema za ozbiljniji nogomet koji postupno kreće u pionirima pa onda sve više i više prema starijim uzrastima, kadetima, juniorima...
Šolić pritom želi posebno naglasiti:
– Ovo je jako darovita grupa mladih igrača, doista su dobri i, što je vrlo važno, željni znanja. Bitno je i to da pokušavamo ostvariti što prisniji, otvoreni odnos. Kad stekneš njihovo povjerenje, oni su te spremni pratiti pa pružiti i više nego što očekuješ. Naravno, u svemu treba imati mjeru, trebamo ozbiljno raditi, ali imati na umu da su, s obzirom na dob, skloni igri i zabavi.