Sretan 50. rođendan našem Igoru Cvitanoviću

   Kao da još uvijek čujemo jeku koja se razlijeva nakon erupcije maksimirskih tribina, još su nam u mislima svježi kadrovi kako razigrani Igor Cvitanović onako vižljasto, svojim karakterističnim manevrima i okretima, lomi suparničke braniče i para mreže. Kako li je samo munjevitim potezima iz prve, bilo nogom ili glavom, ili pak silovitim prodorima lomio obrane Grasshoppersa, Partizana, kako je samo pogotkom u sučevoj nadoknadi protiv Newcastle Uniteda uveo utakmicu u produžetak i „natjerao“ gledatelje na probijanje zvučnoga zida! Ove nedjelje, 1. studenoga, naš proslavljeni napadač Igor Cvitanović slavi svoj „okrugli“ 50. rođendan. Dragi Igore, GNK Dinamo od srca želi puno sreće i sve najbolje za tvojih „prvih 50“.

  S maksimirskim je klubom osvojio pet naslova prvaka i pet pokala pobjednika Kupa, najbolji je klupski strijelac u povijesti HNL-a i hrvatskoga Kupa... Uz nedavno preminuloga i nikad zaboravljenoga legendarnog Slavena Zambatu dijeli prvo mjesto povijesne ljestvice najboljih Dinamovih strijelaca u europskim natjecanjima.

   Svoj prvi naslov dohvatio je 1993. godine, a plava je momčad tada letjela upravo na krilima napadačkog dvojca Igor Cvitanović – Goran Vlaović. Zbirno su postigli 38 pogodaka od čega Vlaović 23, a Cvitanović 15. A, to je čak i „skromno“ u odnosu na učinak sezonu kasnije kad su čak 56 puta tresli suparnike mreže u HNL-u: Vlaović 29, Cvitanović 27. Dvaput je uzastopno bio prvi strijelac lige, 1996. i 1997.

  Posebna utakmica “za sladokusce” bila je, dakako, petica protiv Partizana u ljeto 1997. u pretkolu Lige prvaka. Ne samo da je Cvitanović bio dvostruki strijelac već je “umiješao prste” kod još dva gola. Od njega se lopta odbila Silviju Mariću za prvi gol, dvije minute kasnije sam je glavom zabio drugi, u smiraju prvoga dijela asistirao Mariću za četvrti da bi efektnom egzekucijom u uigranoj akciji nakon kornera zakucao loptu za konačnu “petardu”.

  U Dinamu je debitirao četiri dana nakon svoga 19. rođendana. Istrčao je u prvenstvenoj utakmici protiv Sarajeva na maksimirskom travnjaku u predzadnjoj sezoni jugoslavenske lige, uskočio je osam minuta prije kraja i zabio – dva gola. Plavi su pobijedili sa 6:0.

   – Ne mogu izostaviti Osijek gdje sam ponikao i proveo cijelu svoju omladinsku karijeru. Pionirski i juniorski staž odradio sam u Osijeku. Slavonac sam, Osječanin, time se ponosim, ali Dinamo mi je, od kad znam za sebe, uvijek bio nešto više. Ispunio mi se san te 1989. godine kad sam došao u Dinamo. Sjećam se da sam bio na dvojnoj registraciji za Radnik iz Velike Gorice i ta me odluka malo poljuljala jer sam mislio da odmah mogu na veliku scenu iako to nije bilo baš tako. Kao i svi mladi, bio sam suviše samouvjeren. Ipak, ukazala mi se prilika protiv Sarajeva, zabio sam dva gola u osam minuta, i to mi je sigurno jedan od najupečatljivijih trenutaka u karijeri: prvi nastup za Dinamo, prvi golovi, i to u samo osam minuta. To vam trajno ostane u sjećanju. Nakon toga je sve u Dinamu išlo polako, uvijek su bile neke male prepreke, ali to je dio mog odrastanja kao igrača. Svi očekujemo da mladi igrač bude spreman, ali malo ih u tome uspije. Tako sam i ja otišao na posudbu u Varaždin, odigrao jako dobru sezonu pa se s nepune 22 godine vratio. Tada se u klubu počelo stvarati nešto što je eruptiralo u sezoni 1997/’98. – prisjetio se Cvitanović.

  Ta je “erupcija”, dakako, podrazumijevala pobjedu protiv Partizana, a potom i razočaranje protiv Newcastlea gdje je Cvitanović u sučevoj nadoknadi odveo utakmicu u produžetak da bi plavi u zadnjim sekundama, u 120. minuti, neposredno prije početka raspucavanja jedanaestercima, primili pogodak. Zagrepčani su time propustili ući u Ligu prvaka, ali europsku su avanturu nastavili u Kupu Uefa gdje su dogurali do osmine finala, preskočili švicarski Grasshoppers uz nezaboravnih 5:0 usred Züricha, potom mađarski MTK da bi u sjajnoj utakmici protiv madridskog Atletica posve nadigrali suparnika, stvarali, ali i propuštali prilike, odigrali 1:1 i potom primili gol u Madridu...

  – Sigurno je da mi je taj gol protiv Newcastlea jedan od najdražih u karijeri iako na kraju nije završilo kako je trebalo. Šteta, zabili smo s igračem manje i nadoknadili negativan rezultat iz prve utakmice, postigli dva gola i doveli utakmicu u produžetak. Dali smo sve od sebe, uspjeli se vratiti, ali smo pokleknuli pred sam kraj produžetka.

  Zanimljiv je “štiklec” da su samo trojica igrača u povijesti maksimirskoga kluba nastupili u službenim utakmicama i za Dinamo u bivšoj Jugoslaviji, i za HAŠK Građanski, i za Croatiju, i ponovno za Dinamo u samostalnoj Hrvatskoj: Dražen Ladić, Zoran Mamić i – Igor Cvitanović. Računamo li i prijateljske utakmice, na popisu je i Tomislav Butina.

  – Haha, zanimljivo... Ali, za mene je to uvijek bio Dinamo. Uvijek sam tako govorio i tako se ponašao, od prvog sam dana samo govorio Dinamo.

  Na povijesnoj ljestvici najboljih Dinamovih strijelaca u europskim utakmicama zasad mu “prijeti” Mislav Oršić. Zambata i Cvitanović postigli su po 15 pogodaka, dok se aktualni maksimirski napadač zasad zaustavio na 12.

  – Oršić ima sjajnu priliku. Rekordi su tu da ih se ruši. Ma, nitko sretniji od mene da dođe mlađi igrač i sruši rekord – zaključio je “slavljenik” Cvitanović.