Stone i Burton: od kolovoza 1920. do kolovoza 2020.

  Da su u prvoj momčadi dresovi od 1 do 11, kao što je bilo pravilo do sredine devedesetih, „purgerski Otočanin“ Robbie Burton odjenuo bi dres s brojem 4. Da su prije 100 godina postojali brojevi na dresovima nogometaša, „purgerski Otočanin“ James Stone odjenuo bi dres s brojem 4. Zanimljiva je podudarnost, igra brojki, ali i simbolika vezana uz nedavnu premijeru mladoga Dinamova englesko-velškog nogometaša. Na startu aktualne sezone Robbie Burton debitirao je u prvoj postavi plavih u službenoj utakmici, u pobjedi protiv gradskoga suparnika Lokomotive sa 6:0, a potom uskočio i u Puli u pobjedi protiv Istre 1961 s 1:0.

  No, u šali bismo mogli reći da je – „prerano utrčao na teren“. I to 12 dana prerano. Točno ga je toliko – 12 dana – dijelilo od zanimljive obljetnice. U Zagrebu je prije stotinu godina, 28. kolovoza 1920., dres purgerskoga kluba prvi put u službenoj utakmici odjenuo jedan nogometaš iz – Engleske. Bio je to James Stone, raniji igrač Blackburna, a debitirao je u kup dvoboju, i to baš na maksimirskom travnjaku. Zaigrao je u pobjedi Gradjanskog protiv HAŠK-a sa 4:1. Prvi put je purgerski dres, doduše, odjenuo još ranije, i to 4. travnja iste godine, na uskrsnom turniru uz sudjelovanje četiri zagrebačka kluba. Gradjanski je toga dana, također na maksimirskom travnjaku, pobijedio Slaviju sa 13:1, a Stone je pritom bio i dvostruki strijelac. Ipak, prvi službeni nastup bio je onaj protiv HAŠK-a.

    Zanimljivost je i u tome što je Stone dosad bio jedini nogometaš s Otoka u povijesti kluba. Prvi sljedeći pojavio se, dakle, stoljeće kasnije – Burton.

   – Ovo je „ludo“, nisam to znao, drago mi je da sam baš ja njegov nasljednik! Možda sam trebao pričekati tih nekoliko dana – u šali je dobacio vidno raspoloženi Burton.

  Iako je, dakle, Stone bio jedini igrač s Otoka, ubrzo je nakon njega značajnu ulogu u purgerskom klubu imamo još jedan Englez, Arthur Gaskell, raniji igrač Bolton Wanderersa. On je, međutim, purgere vodio u trenerskoj ulozi i pritom ih povukao do prvoga državnog naslova prvaka u povijesti, 1923. godine. Plave je kasnije trenirao i Irac James Donnelly,

  Sukladno tadašnjem uvriježenom redoslijedu nabrajanja igrača unutar momčadi, Stone bi zasigurno nosio dres s brojem 4. Baš kao što bi četvorku vjerojatno uzeo i sam Burton da su, dakle, brojevi od 1 do 11. Upravo je četvorka najčešće označavala ulogu zadnjega veznog iako su katkad igrači takvoga profila znali odjenuti i šesticu.

  – Da biram između ta dva broja radije bih nosio četvorku nego šesticu – dodao je Burton. – Znam da su četvorku uglavnom nosili defenzivni vezni, a šesticu stoperi. Iako ulogu zadnjeg veznog danas mnogi nazivaju „šestica“. Ali, od 1 do 11 najdraža mi je ipak osmica. U Dinamu sam izabrao broj 26. Rođendan mi je 26. prosinca, a 26 je ujedno i naš kućni broj na adresi u Engleskoj. Zato sam izabrao taj broj i nadam se da će mi donijeti sreću.

  A, jeste li vi, dakle, primarno defenzivni vezni ili ipak gravitirate nešto ofenzivnijem dijelu momčadi?

  – Mogu reći da se doista ugodno osjećam na mjestu zadnjeg veznog. Naravno, volim kad moja momčad igra dobro, a mnogo toga počinje baš s tog mjesta, iz pozadine. Tu  kreću akcije, pasovi, tu često imaš loptu u nogama. A, ja je volim imati koliko je god moguće. Igrao sam i ofenzivnije, ali u zadnje sam se vrijeme povukao više otraga. Mogu igrati obje uloge. Kažem, ako sam povučeniji, tada sam češće s loptom. A, ako si istureniji, onda više do izražaja dolaze kreacija, asistencije, golovi... Drage su mi obje uloge. Volim biti otvoren. Ma, odgovara mi bilo koje mjesto u veznom redu.

  Protiv Lokomotive ste upisali svoj četvrti nastup za udarnu momčad, ali – prvi službeni. Jeste li zadovoljni premijerom?

  – Mislim da je bio dobar početak, bila mi je to prva natjecateljska utakmica za Dinamo i ponosan sam na to. A, ponosna je i moja obitelj i nadam se da će biti još takvih prilika. Obitelj je gledala utakmicu na tv. Sad su tu kod mene u Zagrebu i puno mi znači što su sad sa mnom i pružaju mi podršku. Bit će još nekoliko dana ovdje.

  Jeste li očekivali da ćete biti u prvih 11 protiv Lokomotive?

  – Nisam. Trener me pozvao u klupskom hotelu nekoliko sati prije početka utakmice. Iznenadio sam se, bilo mi je jako drago. Imao sam malu tremu što mi se inače baš i ne događa. Ali, bio je to jako dobar osjećaj.

  Znači, imali ste dovoljno vremena obavijestiti obitelj i najaviti im svoju premijeru?

  – Jesam. Ali, samo sam im poslao poruku, nisam ih zvao jer nisam želio suviše odvraćati pažnju. Bili su jako sretni. Moja je mama imala veću tremu nego ja, ha ha ha...

  Rođeni ste u Engleskoj, ali u mlađim ste uzrastima nastupali za Wales.

  – Moj djed s mamine strane je Velšanin, a svi ostali u obitelji su Englezi. Dakle, i ja sam jednu četvrtinu Velšanin što mi je omogućilo nastupati za Wales. Primijetili su me još u uzrastu U-15. Dok sam odrastao uvijek sam igrao za Wales. Nadam se uskoro još više minuta u reprezentaciji. Sjećam se koliko je djed bio ponosan kad me vidio da igram za Wales – dodao je Burton.