Svatko tko želi vidi da je Dinamo sve bolji

Dinamo je u Portu upisao peti uzastopni poraz u skupini Lige prvaka, ali i pokazao ono o čemu na Maksimiru stalno pričaju: Dinamo napreduje. Iako to nije bilo dovoljno za bod(ove), Modri su već u Parizu odigrali dobru utakmicu da bi na Dragau odigrali još bolju. Nastavi li Dinamo ovim trendom rasti u posljednjem kolu bi se lako mogli maknuti s "nule".

Modri su odigrali odličnih 45 minuta na Dragau; 45 minuta u kojima su, možemo to slobodno reći, bili čak i bolji od Porta. Dinamo je sjajno stajao na terenu, bio koncentriran i dobro posložen u obrani te konkretan u kontrama, a posjed lopte na odmoru također je pokazivao kako Dinamo itekako ima što pokazati. Uostalom, slično kao u Parizu gdje su domaći navijači na odmor svoje igrače poslali uz veliki zvižduk što je zapravo bio "pljesak" za Modre. U odnosu na Pariz, Dinamo je protiv Porta imao konkretne prilike; sjajne prilike.

Kontra iz, kako se na koncu pokazalo ipak kobne, 13. minute bila je savršena. Domagoj Vida je pokazao svu raskoš svog talenta kada je odlično osvojio i iznio loptu, vukao je do centra i potom u zicera gurnuo Sammira. Ofenzivni vezni Dinama krenuo je sam prema Heltonu te čak i dobro pucao, ali (ne)sreća je zaustavila loptu na unutarnjoj strani vratnice. Je li Sammir mogao dati na drugu vratnicu gdje je u punom naletu bio Duje Čop? Kada se gleda snimka dojam je da je mogao, no bio je to dobar udarac; iako nije završio u mreži. U krajnjem slučaju, nije to toliko bitno jer bi Dinamo vrlo vjerojatno ionako izgubio utakmicu u Portu.

A onda, nakon propuštene prilike, po tko zna koji puta se dogodilo već viđeno - protivnik je praktički ni iz čega zabio. Neka "glupa" situacija, ničija lopta koju su nekoliko puta Modri mogli izbiti daleko od gola na koncu, istina nakon fantastičnog poteza Moutinha, dolazi do samog Luche koji je manirom najboljih svjetskih igrača krivom nogom šalje pod prečku. Istina za volju, ne zabija baš niti kapetan Porta svaki puta sa 16 metara lijevom nogom pod prečku, no protiv Dinama, u Ligi prvaka i na 0:0 - zabija. Zato on nosi kapetansku traku Porta, kluba koji u širokom luku izbjegavaju i oni najveći klubovi Europe.

S druge strane, svakako nije zanemarivo što su tri pokretača igre portugalskog prvaka, Lucho - Moutinho - Defour u prosjeku stari 27 godina dok je trojac s druge strane Ademi - Brozović - Kovačić "dječji vrtić". Ademi ima 21 godinu, Brozović 20, a Kovačić 18; znači nešto više od 19 godina u prosjeku. I to je golemi zalog za budućnost Dinama, ali i općenito hrvatskog nogometa.

Upravo je taj Kovačić na Dragau pokazao kako je on već danas ta budućnost. Kova je u gotovo svakom dodiru s loptom prošao (barem) jednog igrača, napravio višak, razigravao momčad i bio motor igre. Naravno, bilo je i izgubljenih lopti, možda čak i previše, no u razvoju odnosu brušenju njegovog talenta ovakvi susreti su neprocjenjivi. Utakmice u kojima on sam sebi pokaže da bez problema može igrati s najboljima i najvišem nivou ne mogu se vrednovati. Isto je i sa Šimom Vrsaljkom koji se uz utakmice u utakmicu diže, igra sve bolje i hvata formu koja ga je krasila prošlih sezona i koja ga je dovela do reprezentacije te na shortliste brojnih europskih velikana. Ademi, Brozović, Kelava, Vida, Pivarić i, naravno, Halilović su igrači, mladići kojima ovakve utakmice puno znače; neprocjenjivo puno.

Naravno, već sam pisao o tome kako nije ugodno niti gledati kako voljeni klub gubi niti igrati takve utakmice, no to je jedini način kojim se Dinamo može približiti najboljima. Modri su i danas "tu" negdje, drugu godinu zaredom među 32 najbolje momčadi dovoljno govori za sebe. To što se brojni mediji i "navijači" naslađuju porazima Dinama u istoj toj Ligi prvaka više govori o njima samima. Ne sjećam se da je neki hrvatski dnevni list ili portal dobio nekakvu nagradu i da se u ičemu nalazi među 32 najbolja u Europi. Kamoli da je dobio novčanu nagradu za isto... Čak nisu niti među top žutih medija iako se mnogi žestoko trude biti.

Koga su to hrvatski mediji i navijači Dinama naviknuti gledati da im Ronaldo, Ibrahimović, Moutinho, Gomis, Eriksen odnosno Real Madrid, PSG, Porto, Lyon i Ajax nisu dovoljno dobri? Na kojem to terenu u Hrvatskoj, ili čak u okolici od 500-tinjak kilometara od Zagreba dolaze bolji igrači? Vjerujem da je u Londonu žestoka konkurencija kada u samo par kilometara Arsenal ugosti Barcelonu, Chelsea Juventus, a Tottenham Inter; i to u par dana ili čak istu večer.

Dinamo nije najbolji klub u Europi, ali je svakako puno bolji od svoje okoline koja, očito, u mnogočemu nije spremna za klub iz Lige prvaka. Nažalost, potom ga na klasični hrvatski način pokušavaju spustiti na vlastitu razinu; umjesto da pokušaju dignuti svoju. Ipak, lakši put je uglavnom i onaj pogrešni.

Dinamo raste, milimetar po milimetar se približava vrhu, a to što Modri trenutno nisu sam vrh europskog nogometa nego "samo tu negdje" trebalo bi biti dovoljno; moralo bi biti dovoljno. U okruženju u kojem Dinamo "živi", biti dio kreme svakako bi trebalo biti nešto vrijedno divljenja, a ne izrugivanja. Stoga mediji ne bi utakmicu s Kijevom trebali najavljivati "hoće li Dinamo izjednačiti rekord Anderlechta" i s guštom se zapravo nadati kako će dobiti materijal za novu "pljuvanje". Teza koja bi trebala prevladavati jest "hoće li trud i rad dobiti zasluženu nagradu i Modri osvojiti bod(ove)" jer u takvoj atmosferi Modri će lakše do toga i doći.

Naravno, na treneru i igračima je napraviti sve u njihovoj moći kako bi se srušio bogati ukrajinski klub. Koliko god to nekima bila podloga za izrugivanje, odigraju li igrači kao protiv Porta odnosno izbore li na travnjaku pravo napustiti ga uzdignute glave - napravili su dobar posao; neovisno o konačnom rezultatu. Možda on niti protiv Kijeva neće pokazati kako se Dinamo diže, ali Modri će znati jesu li nakon utakmice bolji igrači nego prije nje.

A vidjet će to i svatko tko gleda utakmicu. Naravno, ako zna što treba gledati.

FOTO: Marko Prpić / PIXSELL

Vedran Attias