Sve najbolje želimo našem Denijalu Piriću

Dio je romantičarskoga veznog reda s kojim je skrojio najvažniji Dinamov trofej. Denijal Pirić s plavima je 1967. godine podignuo pokal Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu.

Valjda se još danima tresla greda u Leedsu nakon uzvratnoga finalnog okršaja... Bio je to najljepši trenutak veličanstvenoga uzvrata u Engleskoj: Pirić je dalekometnim „projektilom“ pogodio gredu i tim potezom ipak pomalo primirio uzavrelu atmosferu na Elland Roadu. Ostalo je 0:0 što je značilo da su plavi remijem u uzvratnoj finalnoj utakmici u gostima protiv Leeds Uniteda obranili prednost od 2:0 iz prvoga, zagrebačkog ogleda i tako osvojili europski trofej. Jedan od junaka te večeri, naš sjajni nekadašnji vezist Denijal Pirić, ovoga je utorka, 27. rujna, navršio 82 godine i  GNK Dinamo ovom mu prilikom od srca čestita rođendan i želi sve najbolje.

Neposredno nakon uzvrata u Leedsu i sam je predsjednik Svjetske nogometne organizacije, Sir Stanley Rous, upravo Pirića proglasio najboljim igračem utakmice. Nije to, doduše, službeno priznanje, ali sama činjenica da je takvu pohvalu uputio tadašnji prvi čovjek svjetskoga nogometa mami pljesak i posebno svijetli u nogometnoj biografiji.

Pirić ostaje zapamćen po silovitim prodorima, sjajnoj tehnici, driblinzima, spretnim varkama, snažnom udarcu... A, silinu tog udarca, pokazao je, dakle, i u Leedsu.

– Mi branimo svoj gol pa u kontri dođeš u poziciju na 30 metara, gdje mi naš kapetan Slaven Zambata sugerira „šutni, šutni, nabij je!“. Ja sam je sastavio tako da je prodrmala gredu! Na štetu, ipak nije ušla, ali izmamila je uzdah na tribinama i malo je umirila Leeds i njihove igrače – prisjetio se svojedobno Pirić.

TRI TROFEJA S DINAMOM

Rođen je 27. rujna 1946. u Živinicama u BiH, a sudbina je htjela da je u ljeto 1964. godine Dinamovu momčad preuzeo trener Vlatko Konjevod, koji je nekoliko godina ranije trenirao upravo momčad iz Pirićeva rodnog mjesta. Kako je ostao u dobrim kontaktima s lokalnim igračima i trenerima tako je dobio mig da se ondje „krije“ sjajan, daroviti mladi ofenzivni vezist, ujedno i vrstan tehničar, kojega bi bilo dobro barem dovesti na probu. Konjevod je prihvatio sugestiju, Pirić je posve zadovoljio, a ubrzo potom potpisao i sedmogodišnji ugovor s plavima.

U Zagrebu je proveo osam sezona, od 1964. do 1972., i pritom, uz Kup velesajamskih gradova, osvojio i pokal pobjednika Kupa 1965. i 1969. Potom je punih pet godina igrao za Sarajevo. Kasnije je bio i trener momčadi s Koševa, i to u tri navrata, obnašao je i funkciju direktora kluba, radio sa svim mlađim uzrastima...

Aktivan je i u Nogometnom savezu Bosne i Hercegovine, a 1996. godine bio je i u stručnom stožeru reprezentacije BiH u doba izbornika Fuada Muzurovića. Štoviše, 2008. godine bio je i v. d. izbornika selekcije BiH u prijateljskoj utakmici protiv Azerbajdžana. U Savezu je, sve do odlaska u mirovinu 2016. godine obnašao funkciju tehničkoga direktora gdje je, između ostaloga, širom svijeta pratio darovite mlade nogometaše, potencijalne kandidate za reprezentaciju.