Sve najbolje želimo Želimiru Stinčiću i Kujtimu Shali!

Na današnji dan, 13. srpnja, bilježimo dva rođendana...

„Nije šala, nego Shala“, stršao je naslov u novinama nakon sjajne igre bivšega Dinamova nogometaša i velikog miljenika zagrebačke publike, Kujtima Shale. Naslov je osvanuo dan nakon što je Shala, tad još u dresu Prištine, na prvenstvenoj utakmici postigao čak pet pogodaka. Nedugo nakon toga došao je u Dinamo, gdje je bio član sjajnoga maksimirskog terceta Boban – Šuker – Shala.

Nekadašnji miljenik maksimirskih navijača ovoga utorka, 13. srpnja, navršio je 57 godina.

Rođen je u Prizrenu, a u plavome je dresu proveo dvije godine i pritom ostavio zapažen trag. Bile su to zadnje dvije sezone jugoslavenske lige i Dinamo je u objema na kraju bio doprvak. U Zagreb je došao iz Prištine u kojoj je, primjerice, u jednoj sezoni u 31 nastupu postigao čak 15 pogodaka. Dakle, u prištinskoj momčadi, koja je u to vrijeme bila u donjem dijelu ljestvice, uspijevao je tresti mreže u gotovo svakoj drugoj utakmici.

Shala je, dakako, bio i ostao miljenik zagrebačke publike, a u povijest hrvatskoga nogometa ušao je i kao sudionik prve utakmice u modernoj povijesti hrvatske reprezentacije, u maksimirskom dvoboju protiv Sjedinjenih Američkih Država 17. listopada 1990.

Dinamu se priključio po dolasku iz vojske u rujnu 1989. Debitirao je pogotkom, i to u maksimirskoj pobjedi protiv Hajduka s 2:0. Štoviše, tom je prilikom, odmah na svojoj premijeri, uslijed izostanka Zvonimira Bobana, zaigrao u dresu s brojem 10. Kasnije je u Dinamu uglavnom nosio jedanaesticu. Shala je ušao u kazneni prostor na desnoj strani pa spretnim driblingom „posjeo“ svog čuvara na travu i sa šest metara silovito zakucao pod gredu. Štoviše, bio je strijelac već u sljedećem kolu u novom derbiju, ovaj put protiv Partizana u Beogradu. Hajduku je, pak, zabio i na proljeće u pobjedi plavih na Poljudu s 3:2, a odmah potom i u slavlju protiv Partizana s 2:1.

Zanimljivo je da je Shala strijelac zadnja dva Dinamova pogotka kao domaćina u bivšoj jugoslavenskoj ligi. U predzadnjem kolu, ujedno zadnjem maksimirskom nastupu plavih u bivšoj ligi, Shala je bio dvostruki strijelac u pobjedi protiv sarajevskog Željezničara s 2:1. Asistirali su mu Zvonimir Boban i Davor Šuker.

Nakon Dinama nastupao je za francuski Rennes, potom preselio u Njemačku gdje je igrao za Stuttgarter Kickers, Chemnitz, Fortunu Düsseldorf, Leipzig i Waldhof Mannheim. U Chemnitzu je, primjerice, igrao zajedno s nekadašnjim suigračem iz Dinama, Andrejem Panadićem.

ROĐENDAN ŽELIMIRA STINČIĆA

Bivši Dinamov junior, proslavljeni vratar udarne momčadi, kasnije trener vratara, ali i – direktor maksimirskog stadiona. Želimir Stinčić na različite je načine s tek kraćim prekidima dulje od 50 godina čvrsto vezan uz Dinamo. Popularni Stina, kako ga od milja zovu prijatelji, kolege i navijači, ovoga je utorka, 13. srpnja, navršio 71 godinu.

Stinčić je ujedno i rekorder bivše jugoslavenske lige po broju minuta bez primljenoga gola. Ujesen 1975. godine njegova je mreža mirovala 749 minuta ili u prijevodu gotovo 12 i pol sati.

Prvoj maksimirskoj momčadi bio je priključen još 1967. godine kao junior, a potom se prometnuo u najboljega Dinamova vratara u sedamdesetima i u jednog od najboljih u povijesti. S kraćim je prekidima, dakle, dulje od 50 godina na različite načine vezan uz Dinamo. Bio je daroviti junior, potom prvi vratar, a kasnije i član stručnoga stožera, trener vratara, a neko vrijeme i direktor maksimirskoga stadiona.

Za Dinamo je vezan i obiteljskim naslijeđem. Njegov otac Branko Stinčić također je nekadašnji popularni maksimirski vratar. Mrežu plavih čuvao je od 1950. do 1953. godine. „Dinastija“ Stinčić jedan je od ukupno 10 parova očeva i sinova koji su upisali službene nastupe za prvu momčad plavih. Obojica su upisali nastup i za jugoslavensku reprezentaciju.

Odigrao je za Dinamo čak 478 utakmica, a još je kao tinejdžer, dakle, bio priključen momčadi koja je osvojila Kup velesajamskih gradova, natjecanje koje je preraslo u Kup Uefa, odnosno Europa ligu. Bio je ujedno dio momčadi koja je osvojila pokal pobjednika Kupa 1969. i 1980. godine kao i (ne)priznati naslov prvaka 1979. u famoznom “slučaju Edmond Tomić” kad je Dinamu sudskom odlukom priznat trofej, ali nije uveden u arhivu Saveza. Iz Dinama je otišao u studenom 1981. godine pri čemu je u jesenskom dijelu bio pričuvni vratar u sezoni u kojoj su plavi osvojili naslov prvaka.

Stinčić je, uz status rekordera u jugoligi, zapažen i po zanimljivom pothvatu: u jednoj je sezoni obranio sedam od osam jedanaesteraca. Dvaput je u karijeri u novinskim izvještajima dobio ocjenu 10: u prvenstvenoj pobjedi protiv Crvene zvezde ujesen 1977. u Beogradu s 1:0 kao i u ogledu Kupa Uefa protiv Perugie ujesen 1979.

Nakon Dinama je nastupao za Zagreb, Austriju Salzburg i Jugokeramiku, današnji Inter Zaprešić. Sa svojim prethodnikom na Dinamovim vratima, proslavljenim i nikad prežaljenim Zlatkom Škorićem, popularnim Žogom, godinama je vodio školu nogometnih vratara.

Sretan rođendan!