Sve najbolje želimo Zoranu Mamiću i Bori Cvetkoviću

Između njih je devet godina razlike, ali obojica su svojim izvedbama i ulogom na terenu i(li) klupi obilježili jedno uspješno razdoblje plavih. Različita su generacija, ali spajaju ih plava boja i – slavljenički dan!

Nekadašnji maksimirski kapetan, glavni trener i sportski direktor Zoran Mamić danas je na slavljeničkoj torti „nanizao" 51 svjećicu, dok je Dinamovo nekad popularno „Lane s Korane“, nekad sjajni napadač i brzanac Borislav Boro Cvetković ovoga petka navršio svoj „okrugli“, 60. rođendan. Čestitamo!

ČAK 29 TROFEJA U IGRAČKOJ I TRENERSKOJ ULOZI

Računamo li ukupan staž u Maksimiru, dakle i igračku karijeru i ulogu trenera i sportskog direktora, Mamić je s plavima osvojio čak 29 trofeja. Postao je i Dinamov rekorder. Momčad je vodio u 39 europskih utakmica, devet više od dotadašnjega rekordera, njegova kolege Krunoslava Jurčića. S tim učinkom drži prvo mjesto na povijesnoj ljestvici trenera s najviše europskih utakmica na Dinamovoj klupi. U tom je opusu upisao 18 pobjeda, 6 remija i 15 poraza.

Igrački staž također je počeo u Dinamu, kao daroviti je junior preselio u seniorsku momčad, vremenom postao i kapetan. Sudjelovao je u svih 11 uzastopnih Dinamovih naslova prvaka, što kao igrač, a što kao sportski direktor i trener. Došao je ujesen 2005. godine, upravo u vrijeme kad je krenula pobjednička serija. Bio je to povratak u Zagreb nakon devet godina izbivanja. U ožujku 2007. završio je igračku karijeru i preuzeo ulogu sportskoga direktora.

POPULARNI BRATSKI DUO NA MAKSIMIRU

Još jedan maksimirski slavljenik, Boro Cvetković, u Dinamo je došao 1977. u tinejdžerskim danima zajedno s bratom Zvjezdanom kao blistavi izdanci popularne karlovačke nogometne škole predvođene trenerom Brankom Čavlovićem Čavlekom. Zvjezdan i Boro jedan su od najpoznatijih bratskih tandema u povijesti našega kluba. Zajedno su sudjelovali u pohodu na naslov prvaka 1982. godine kao i na pokal državnoga Kupa godinu kasnije.

Mlađi brat Cvetković u prvoj je momčadi plavih proveo šest sezona, a u 177 službenih nastupa upisao 50 pogodaka. U njegovu maksimirskom mandatu posebno se ističe i uspjeh u dresu olimpijske reprezentacije s kojom je na OI 1984. godine u Los Angelesu osvojio brončanu medalju i pritom bio prvi strijelac turnira. Postigao je pet pogodaka, jednako koliko i Stjepan Deverić i Francuz Daniel Xuereb.