Tin Jedvaj

Mnogi su se iznenadili kada su u Gradskom vrtu u Osijeku, na Maksimiru protiv Rijeke, a potom i na Poljudu u prvom sastavu Dinama vidjeli ime: Tin Jedvaj. Nakon tih par utakmica više nikome nije bilo čudno što je 17-godišnji zagrebački nogometaš čvrsto zauzeo mjesto u momčadi i više ga ne ispušta. U reprezentativnoj stanci, nakon odigranih pet utakmica za prvu momčad Dinama porazgovarali smo s novim biserom iz naše nogometne škole.

Za početak, reci kakav je osjećaj igrati za prvu momčad Dinama?

Teško je to opisati (smijeh, nap.a.). To je nešto o čemu maštam zadnjih deset godina i osjećaj koji sam imao u Osijeku kada sam saznao da ću igrati je nešto što ću pamtiti cijeli život. Istina, izgubili smo pa nije baš bio debi o kakvom sam sanjao, ali u utakmicama poslije smo upisali niz pobjeda pa je sve došlo na svoje.

Kada si počeo igrati nogomet i kako je izgledala tvoja nogometna karijera?

Počeo sam sa 7 godina u Zagrebu, a nakon četiri godine su me zvali u Dinamo što sam, naravno, prihvatio. Otada sam na Maksimiru, igrao sam za puno mlađih selekcija, a u Osijeku sam debitirao za prvu momčad.

Primaš samo pohvale i komplimente za svoje nastupe.

Naravno da sam zadovoljan zbog toga, ali imam još puno raditi i napredovati; tek sam na početku karijere. Lijepo je primati pohvale, no najbitnije je što trener kaže.

Jedan od onih koji te hvali jest i kapetan Dinama i tvoj "stoperski kolega" Josip Šimunić. Koliko ti pomaže igrati pored tako kvalitetnog i iskusnog igrača?

Ako sam rekao da mi je teško opisati kako sam se osjećao u Osijeku onda je isto tako nemoguće riječima dočarati koliko mi znači imati takvog igrača i gospodina pored sebe. Jako puno mi pomaže na treninzima i utakmicama, stalno daje savjete i popravlja tamo gdje "fulam" pa onda moje pogreške prolaze nekažnjeno. Osjećam kao da imam veliku privilegiju dijeliti svlačionicu s takvim igračem kao što je Joe, uostalom više od 100 nastupa za Hrvatsku i inozemna karijera dovoljno govore. Isto tako, od njega mogu samo učiti i van terena. Tako finog gospodina kao što je Šimunić je vrlo teško naći i čast mi je što mogu reći da igram s njim.

Šimunić je najstariji igrač u svlačionici gdje ipak ima puno više onih mladih kao što si ti.

Da, baš nas je dosta. Ove zime smo se prvoj momčadi priključili Jozo Šimunović, Marko Kolar, Fran Brodić, Jozo Ćalušić, a već je tu Alen. Ima nas stvarno dosta što je super i pohvalno za našu školu koja očito radi pravi posao.

Kada si spomenuo školu, onu nogometnu si položio s odličnim, a kako stojiš s onom "pravom"?

Idem u treći razred sportske gimnazije gdje nam profesori zaista puno izlaze u susret. Naravno da sada nakon što sam počeo igrati za prvu momčad više vremena provodim na treninzima i gostovanjima nego u školi, ali profesori imaju razumijevanja. Znam koliko je bitno završiti školu tako da učim kada god stignem kako bih riješio i te obaveze. Nije lako, ali znam da moram.

Je li ti se promijenio život kada si počeo igrati za prvu momčad? Kako te gledaju prijatelji u školi i kvartu?

Promijenilo se jer sada imam manje slobodnog vremena, ali zapravo je dosta toga ostalo isto. Cijeli život, od svoje sedme godine, treniram nogomet, a posljednjih par godina sam igrao za kadete i juniore koji vrlo ozbiljno treniraju; naravno, ne baš kao prva momčad, ali stvarno dosta. Što se tiče prijatelja, oni pravi me gledaju isto. Nemaju niti razloga gledati drugačije kada sam i ja ostao isti, kaj ne? Razlika je što me više ljudi prepoznaje u kvartu i općenito na cesti i tramvaju, svatko nešto dobaci i tako, ali sve je pozitivno.

S kime se najviše družiš u svlačionici?

Marko (Kolar, nap.a.) i ja idemo zajedno u razred, godinama zajedno treniramo i naravno da smo si dobri. Što se tiče igrača iz prve momčadi, nekako sam se zbližio sa Ibanezom, Vrsaljkom, Čopom i Ademijem, ali sa svima imam stvarno dobre odnose. Znao sam da su dobri dečki jer sam ih gledao na stadionu, ali svejedno sam se iznenadio koliko su svi simpatični i hoće pomoći.

Vratimo se na teren. Kako bi ocijenio svojih prvih šest nastupa za prvu momčad?

Mogu i moram bolje. Naravno da sam zadovoljan jer imam 17 godina i igram za prvu momčad Dinama, ali znam da mogu bolje. Kao što sam rekao, super je što pored sebe imam Šimunića koji mi puno pomaže.

To je uvijek teško pitanje, ali reci koje su ti prednosti i jače strane, a koje mane?

Ne volim pričati o svojim prednostima, a bome ni o manama (smijeh, nap.a.). Mlad sam i na meni je poboljšati apsolutno sve. Radim naporno svaki dan, slušam trenere koji mi ukazuju na čemu trebam posebno raditi i sve ide svojim tokom.

Tko je najbolji igrač kojeg si dosad čuvao?

Svakako su to napadači Dinama koje čuvam na treningu. Krstanović, Rukavina, Beqiraj, Čop i Kolar su vrlo nezgodni za čuvanje. Naravno, na treningu se nikad ne ide tako čvrsto kao na utakmici nego ipak pazimo jedni na druge. Ako bih baš morao nekoga izabrati onda bi to bio mladi napadač Austrije koji inače igra za Bayern, ali ne mogu se sjetiti kako se zove.

Idemo malo gledati u budućnost. Dinamo ima deset bodova prednosti i približava se osmom uzastopnom naslovu prvaka.

Ništa nije gotovo dok matematički nije gotovo, ali naravno da svi vjerujemo u naslov prvaka. Najbolji smo, dobili smo Hajduk, Rijeku i Slaven u posljednjih par utakmica i pokazali da nam nema ravnih.

Svi vjerujemo da će Dinamo biti prvak Hrvatske, a onda slijedi novi pohod na Ligu prvaka.

Bilo bi fantastično kada bismo i ove sezone ponovili uspjeh iz prošle dvije i ušli u Ligu prvaka. To je najbolje natjecanje na svijetu, igraju ga najbolje momčadi i najbolji igrači tako da bi bilo krasno biti dio toga. Himnu Lige prvaka i sve te igrače sam gledao na televiziji i Playstationu, a teško je reći kakav bi bio osjećati biti tamo.

Dosada si bio član svih mlađih reprezentacija Hrvatske pa je tako logičan slijed da se u godinama koje dolaze vidiš u A selekciji.

To je još daleko i na meni je puno raditi kako bi došao u to, zaista odabrano društvo. Pa tamo igraju igrači Real Madrida, Bayerna, Intera i ostalih vrhunskih klubova te igrači koji su glavni u tim klubovima. Naravno da vjerujem kako ću i ja jednoga dana biti tamo, ali moram još puno, puno raditi.

Sam si spomenuo klubove kao što su Real Madrid, Bayern Inter gdje danas igraju hrvatski reprezentativci, a upravo su oni – Modrić, Mandžukić i Kovačić – igrali u Dinamu. Gdje se ti vidiš u budućnosti?

U današnje vrijeme sve ide dosta brzo pa smo tako svjedoci ogromnog novca koji je Inter prije par mjeseci platio za Matea koji je fantastičan igrač i svima nam je drago zbog njega. Osobno, siguran sam da će biti svjetski igrač koji će igrati u najboljim svjetskim klubovima. Što se tiče mene, tek sam počeo svoju karijeru u Dinamu i dugo se vidim još na Maksimiru. Tu sam doma, završavam školu i igram u svom najdražem klubu tako da zaista uživam, a naravno da nitko ne zna što budućnost nosi.

Foto: Davor Javorović / PIXSELL