Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Koliko god bio miran, staložen, susretljiv, u svakom trenutku trezveno na zemlji, Mario Tokić, asistent u stručnom stožeru Dinama II, ovih dana u svojim trenerskim počecima ipak prolazi kroz emotivni roller-coaster. Sjedne čovjek na klupu na prijateljskoj utakmici u Varaždinu i krene rezultatski "urnebes“: domaći povedu, njegova momčad izjednači pa dođe u vodstvo, Varaždinci u zadnjoj minuti izbore remi. Sjedne Tokić na klupu na startu sezone, u 1. kolu protiv Stupnika, i krene rezultatski "urnebes“: njegova momčad povede, gosti izjednače pa dođu u vodstvo, plavi izjednače pa ipak dohvate pobjedu. Sjedne Tokić dan kasnije pred tv ekran gledati derbi iz Splita i krene rezultatski "urnebes“... Razvoj događaja na Poljudu ne moramo ni spominjati. Sjedne Tokić u ured proučavati raspored Treće HNL pa mu se pogled zaustavi na 5. kolu, 27. rujna...
 "Ajme, opet Dugo Selo...“
 I sjeti se jednoga davnašnjeg rezultatskog "urnebesa“ u kojem je i sam sudjelovao! Za maksimirski je klub nastupao između 1998. i 2001. godine, dvaput s plavima igrao u Ligi prvaka, u elitnom natjecanju skupio čak 11 nastupa u skupini... Ali, za Dinamo je zaigrao i u Dugom Selu gdje je razvoj događaja bio prilično sličan ovome s Poljuda. Jedina je razlika što je Dinamo tada vodio s 2:0, a suparnik preokrenuo u 3:2.
 “Nadao sam se da se toga nitko neće sjetiti“, sa smiješkom je provukao Tokić prisjećajući se kako je tadašnja Croatia ispala u 1/16 finala Kupa.
 "Baš sam razmišljao o tome, ali nikom nisam govorio, ha ha ha... Sjećam se dobro te utakmice. Nakon stvarno dobroga prvog poluvremena i dogovora da ćemo nas trojica standardnih igrati još nekoliko minuta, sve se okrenulo na brzinu. Sjećam se njihova vratara Ištvanića. Joško Jeličić je u zadnjoj minuti izvodio 11-erac kod 3:2 za njih. Ištvanić je obranio, a Jeličića smo zezali da je vratar legao čitavu minutu ranije. Ma, stvarno svaka čast, čovjek je obranio 100 šansi!“
  Bilo je to u rujnu 1998. Plavi će, doduše druga, a ne prva momčad, protiv Dugoga Sela ponovno igrati ovoga rujna, dakle točno 15 godina kasnije, ovaj put u Trećoj HNL. U međuvremenu je maksimirska momčad pobijedila Stupnik sa 4:2 na otvaranju prvenstva...
  "Mislim da smo odradili jako dobre pripreme i da smo sigurno na visokoj razini spremnosti. Dečki su sjajno odgovorili na naše zahtjeve. Zadovoljni smo s radom. Iako su sve to mladi dečki, imaju razvijene radne navike, poštuju disciplinu. Ma, neće tu biti problema. Svi su jako dobro odgojeni, a bitno je i to što su već prošli jedan proces. Već su dugo u Dinamu, znaju što Dinamo sa sobom nosi i što od njih traži.“
 I na pripremama ste odmjerili snage s nekim suparnicima koji vas čekaju u Trećoj HNL. Možemo li već sad izvlačiti neke zaključke, nazrijeti obrise kakva vas liga čeka, kakvi ćete biti u sezoni...
 "Mislim da možemo. Iz svake utakmice izvučemo i pozitivno i negativno. Vidjeli smo suparnike, igrali smo i s boljima i s lošijima. Niti u jednoj utakmici nismo igrali u najboljem sastavu, svi su igrači dobili priliku. Pokušali smo svima pružiti šansu da se nametnu, da nam pokažu nešto više od onoga što mi znamo o njima. Rezultat nam u tim utakmicama nije bio u prvom planu, već više odgovor igrača na naše zahtjeve i na neke stvari koje tražimo.“
 Što vam je iz igračke karijere ostalo posebno upečatljivo u Dinamu? Je li to izbacivanje Celtica, remi na Old Traffordu, pobjeda u Amsterdamu...?
"Svaka je od tih utakmica nosila nešto svoje. Pobjeda protiv Celtica i taj prvi ulazak u Ligu prvaka ostavili su ekstra veliki dojam, kao i neodlučeno protiv Manchester Uniteda, tada prvaka Europe!“
  Ovdje je fotografija na kojoj, na utakmici protiv Ajaxa, držite njihovu tadašnju zvijezdu Jarija Litmanena.
 "Da, kao da ga pitam:  'Gdje ćeš Litmanen?!', ha ha ha... Ma, suigrači su me zezali da sam ga tako dobro čuvao da ispada da čovjek zapravo nije niti igrao u toj utakmici.“
 Pa, ostale su mu traume da niti desetak godina kasnije, u dresu HJK Helsinkija, nije mogao protiv Dinama ništa. Plavi su preko Finaca ušli u Ligu prvaka. Dinamo, eto, i danas drži kontinutet europskih nastupa.
"Mislim da je Dinamo na dobrom putu napraviti još jedan iskorak u Europi iako smo već postali konstanta. Vidim da se u dijelu naše javnosti mnogo toga prikazuje kao neuspjeh, a ja tvrdim da je naše stalno prisustvo u Europi neizmjerno važno. Mislim da to ne uspijeva niti jednom klubu našega ranga, dakle pritom izuzimam top klubove. Na tome trebamo temeljiti budućnost i uvjeren sam da je ovo jako dobar plan sadašnjega klupskog vodstva.“
 Možda je mogao biti dobar plan da su vas reaktivirali za nedavnu utakmicu protiv Zagreba koji je osvojio bod u Maksimiru. Vi ste svoj jedini pogodak za Dinamo u HNL-u postigli protiv Zagreba... Doduše, i tada je bio remi.
 "Zabio sam i bio je to - eurogol! Lijevom nogom. To je ujedno bila i prva službena utakmica na maksimirskom stadionu otkad se vratilo ime Dinamo. Bilo je 15.000 gledatelja.“
 No, pamte vas i po pogotku nasred Anfield Roada. Zabili ste Liverpoolu u njegovoj "meki“ za pobjedu, 1:0. Mnogi o tome sanjaju...
"Igrao sam za austrijski GAK, imali smo odličnu momčad, godinu ranije ispali od Ajaxa u 119. minuti iz dvojbenoga 11-erca. U prvoj nam je utakmici na našem terenu Gerrard zabio dva pogotka za pobjedu 2:0, u uzvratu su nas malo podcijenili na početku, a mi smo imali momčad koja je već tri godine igrala zajedno. Trener se školovao u Italiji... Zabio sam eurogol, ali i propustio šansu u 87. minuti za 2:0 i produžetak. To je bio jedini Liverpoolov poraz te godine, u toj su sezoni osvojili Ligu prvaka. Kako sam zabio? Poslije udarca iz kuta, natrčao sam na odbijenu loptu negdje na 20 m, primio je prsima, prebacio na desnu stranu i drop-kickom pogodio u prečku pa na gol-crtu i u mrežu.“Â
 Dakle, bio je to zahtjevniji potez od, primjerice, Jamesa Rodrigueza na SP-u? On je primio prsima i pogodio u prečku pa na gol-crtu i u mrežu. On nije imao prebacivanje na desnu stranu...
 "Ha ha ha, tako je... Imao sam potez više. S GAK-om sam jednu godinu i prezimio u Europi. Kad pogledam malo unatrag, zadovoljan sam. Možda mi je malo žao što sam prerano otišao iz Dinama.“