Tonel

Uoči početka grupne faze Lige prvaka, popričali smo sa sjajnim stoperom Modrih - Tonelom. S Portugalcem koji trenutno igra drugu sezonu u Maksimiru popričali smo o raznim temama: prilagodbi na život u Zagrebu, igranju u Dinamu, hrvatskoj odnosno portugalskoj ligi i mnogim drugim zanimljivim stvarima.

Kada si došao u Dinamo, jesi li vjerovao da ćeš se prve sezone boriti za prolaz u Europskoj ligi, a druge igrati Ligu prvaka?

Kada sam u kolovozu došao u Maksimir ekipa se već kvalificirala za Europsku ligu i obećanje koje su mi dali braća Mamić i predsjednik Barišić bilo je da će klub sljedeće godine pokušati ući u Ligu prvaka. Na razgovorima su mi rekli kako mene trebaju za taj korak više, za Ligu prvaka; prvenstvo mogu osvojiti i bez mene. Naravno, jako sam sretan što su se stvari tako i razvile te smo uz osvojeni naslov prvaka ušli u Ligu prvaka.

Nije bilo lako ući u Ligu prvaka. Što ti se odvijalo u glavi posljednjih deset minuta u Švedskoj?

Uf... Bilo je jako teško. Oni su žestoko napadali, publika ih je tjerala naprijed i bilo je jako neugodno; za igrati, a vjerujem i gledati. Igrali smo 40 minuta s deset igrača, bila je to treća utakmica u šest dana i bili smo umorni. Napravili smo pogrešku i platili smo je; srećom - cijena je bio poraz 2:0 koji smo si mogli priuštiti.

Kako bi ocijenio izglede Dinama u Ligi prvaka? Sami nastup Modrih u elitnom društvu već je golemi uspjeh i čast.

Trebamo biti realni i priznati da smo autsajderi ove grupe. Ako se pogleda svih šest utakmica, jedna po jedna, mi ne igramo nijednu u kojoj smo favoriti za pobjedu, ali - u nogometu uvijek postoji "ali"; dresovi ne igraju utakmicu. Dat ćemo sve od sebe u svakoj utakmici jer to je sve što možemo napraviti; u svakoj utakmici pokušat ćemo upisati pobjedu. Recimo, prvu utakmicu igramo u Maksimiru protiv Real Madrida: naravno, svi znamo da nam šanse nisu velike, ali moramo vjerovati da ćemo imati fantastičan dan, oni doći malo opušteniji i da to možemo iskoristiti; to je jedini ispravan način. Ako svako utakmicu uđemo na taj način - tko zna što možemo postići?

U jednom razgovoru si rekao kako si navijač Real Madrida. Obzirom da trenutno u Realu ima puno Portugalaca - kakav će biti osjećaj igrati protiv njih?

Da, oni su mi najdraži klub i naravno da Jose Mourinho i portugalski igrači samo dodatno pojačavaju taj osjećaj. Kako meni, tako će i ostalim suigračima biti doživljaj igrati protiv Reala, u Zagrebu i Madridu, no na terenu smo 11 protiv 11; ništa manje ni više. Oni jesu favoriti i mi ih poštujemo, nema tu neke velike filozofije, no nogomet je nepredvidljiv.

Druge dvije momčadi u skupinu su velikani francuskog i nizozemskog nogometa - Lyon i Ajax. Kako bi ocijenio njihove kvalitete?

Mislim da je najjača skupina Lige prvaka grupa A s Bayernom, Manchester Cityjem i Villarrealom, a naša je odmah iza te. Osim fantastičnog Real Madrida kojem je sve osim naslova prvaka Europe neuspjeh, tu su Ajax i Lyon s kojima će također biti pravi užitak igrati. Lyon je lakoćom izbacio Rubin Kazan što dovoljno govori o njihovoj kvaliteti dok Ajax gradi novu veliku momčad. Zapravo će i u ovim utakmicama biti slično kao s Realom: ako mi imamo dobar dan, a oni se malo opuste - može svakako završiti.

Kada bi danas morao reći, koji rezultat Dinama u Ligi prvaka bi te zadovoljio?

Teško je reći. Najbitnije je da u trenutku kada sudac svira kraj utakmice, svake utakmice, mi sami imamo osjećaj da smo dali sve od sebe. Ako ćemo s terena moći izaći uzdignute glave - to je onda to; učinili smo dovoljno. To je ono što bi me učinilo sretnim, a ako me pitaš za bodove - morat ćemo jednostavno pričekati i vidjeti. Moramo znati da smo napravili najvažniju stvar kada smo se plasirali u Ligu prvaka. Ako svaki igrač na utakmici da sve od sebe - to je to; ne možemo dati više od toga.

Idemo malo unatrag. S Dinamom si osvojio prvi naslov prvaka u karijeri? Nije kod kuće, no kakav je osjećaj biti najbolji u ligi?

To je zaista dobar osjećaj. Kada sam došao u klub bili smo nekoliko bodova iza Hajduka, no čim sam vidio suigrače i uvjete - znao sam da ćemo biti prvaci. Prva utakmica u dresu Dinama bila mi je protiv Hajduka u Splitu i tamo sam se uvjerio da smo bolja momčad od njih. Uoči prošle sezone klub je već osvojio pet uzastopnih titula i bio sam siguran da ćemo nastaviti taj niz; to smo i napravili.

Prisjetimo se malo tvog dolaska u Dinamo. Kako je to izgledalo i što ti je prvo palo na pamet kada ti je netko spomenuo - Dinamo Zagreb?

Sve je bilo gotovo u dva dana. Bio sam već pet godina u Sportingu i htio sam se okušati negdje drugdje, pokušati nešto drugačije. Šefovi u Sportingu su mi rekli "u redu, bio si profesionalac i mi te poštujemo, iako imaš još godinu dana ugovora, ukoliko nađeš klub koji bi zadovoljio tvoje ambicije - možeš ići". Ubrzo sam dobio ponudu iz Turske, ali nisam htio ići tamo zbog obitelji i onda je došla ponuda Dinama. Znao sam nešto otprije, no kada su Modri postala realna opcija onda sam se raspitao kod ljudi i čuo samo dobre stvari o Dinamu i Zagrebu. Kada sam došao u Maksimir na završne pregovore - odmah sam znao da želim igrati ovdje. Zašto? Jednostavno sam osjetio da me ljudi ovdje stvarno žele i da me cijene; to mi je jako puno značilo. Predsjednik Barišić i braća Mamić su mi objasnila plan koji klub ima, koliko bi im značio moj dolazak i odlučio sam se doći. Nisam požalio; dapače.

Je li Dinamo ispunio sva tvoja očekivanja koja si imao uoči dolaska?

Jesi li uvijek bio branič?

U velikoj većini - jest; Dinamo i Zagreb pružili su mojoj obitelji i meni dom i sviđa nam se ovdje. Prvenstvo je možda malo slabije nego što sam očekivao, ali to je naša "krivnja"; jednostavno smo predobri za ostatak lige. Druga stvar koju ne razumijem jest publika odnosno nedostatak iste. Naime, pobjeđujemo, igramo dobro i osvajamo titule, a ima jako malo ljudi. Dobro, razumijem da ne žele doći kada je hladno ili pada kiša jer stadion nema krov, ali u većini slučajeva vrijeme je vrlo dobro. U Sportingu, kada je atmosfera dobra i kada pobjeđujemo na utakmicama ima oko 50.000 ljudi, a kada je najgore i ništa ne ide - nema manje od 10.000. Velika je razlika igrati pred 500 i pred 15.000 ljudi. Naravno, mi smo profesionalci, no svaki igrač igra bolje u dobroj atmosferi.

Možeš li usporediti Dinamo i portugalske klubove? Igrao si za velike klubove pa usporedi organizacijski Dinamo s njima.

Naravno da je drugačije. Bilo mi je znatno lakše u Portugalu, ali brzo sam se prilagodio na Dinamo i Zagreb. U Sportingu sam sve znao napamet: gdje ćemo odsjesti, što ćemo jesti, gdje ćemo spavati i jednostavno mi je bilo dosta; to je razlog zašto sam htio promjenu. U Dinamu su uvjeti za igrače zaista fantastični i vrlo sam zadovoljan. Najveća razlika između Dinama i Sportinga jest što je Dinamo veći klub u Hrvatskoj nego Sporting u Portugalu; zapravo, veći nego bilo koji klub u Portugalu. Tamo postoji velika trojka, Porto, Benfica i Sporting, koji se bore za titulu dok u Hrvatskoj zapravo postoji samo Dinamo. Naravno, Hajduk je veliki klub, ima puno navijača i sve, no realno - nisu nam neki protivnik. Bez imalo podcjenjivanja, ako smo prvaci šest puta zaredom i ako u isto vrijeme napravimo 100 bodova prednosti onda ne možemo govoriti o rivalstvu; barem ne rezultatskom.

Možeš li usporediti hrvatsku i portugalsku ligu?

Prije svega, uvjeti u Portugalu su puno, puno bolji. Novi stadioni i igrališta rezultat su Europskog prvenstva iz 2004. godine i, naravno, puno je više ljudi na tribinama. Logično je stoga da će isti igrači u Hrvatskoj i Portugalu igrati bolje u Portugalu. Zašto? Jednostavno je ljudski igrati bolje pred 50.000 ljudi na novom stadionu i kvalitetnom terenu nego kada su uvjeti lošiji. Može netko biti najveći profesionalac na svijetu, ali svi smo mi ljudi. S druge strane, na nekim terenima u Hrvatskoj zaista je nemoguće igrati normalan nogomet već se samo lopta nabija prema naprijed. Još jedna velika razlika jest ona između Dinama i ostalih klubova u Hrvatskoj u odnosu na razlike u portugalskoj ligi. Maritimo, Braga, Vitoria Guimares i brojni ostali klubovi u Portugalu lako mogu dobiti Benficu; recimo, teško je reći tko će dobiti u utakmici Braga - Porto. U Hrvatskoj pak, kada Dinamo ide u Varaždin ili Koprivnicu znamo da neće biti lako, ali isto tako - znamo da će Dinamo dobiti; u Portugalu zaista nikad ne možete biti sigurni. Iako, moram priznati da je portugalska liga posljednjih godina izgubila na kvaliteti. Prvoligaški klubovi nemaju novca za kvalitetne igrače nego "pojačanja" traže u drugoj ligi što sve skupa nije dobro za kvalitetu nogometa.

Kada smo već kod kvalitete lige, što misliš koliko portugalski nogomet ima koristi, ali koliko štete od brojnih Brazilaca koji igraju u ligi i, na koncu, reprezentaciji Portugala?

Kao i oko svake takve teme, postoje različita mišljenja i teško je reći tko je u pravu. Osobno, ja sam protiv toga. Naravno da je teško odijeliti nogomet od svega ostaloga jer svijet se mijenja. Puno "stranaca" igra nogomet za Francusku, Njemačku pa i Hrvatsku tako da je teško; zašto bi Portugal bio drugačiji? Ipak, smatram kako je to loše. Znam da je nogomet danas postao industrija i vrlo unosan posao gdje je jedino i najbitnije upisati pobjedu, bez obzira na cijenu, no neke vrijednosti ne bi se trebale zanemarivati. Portugal je prvo uzeo Deca jer nam je trebao i bio je sjajan, onda je došao Pepe, a sada kad nam treba napadač smo uzeli Liedson. Nema tu kraja... U Portugalu je općenito problem što Brazilci nisu stranci u ligi pa tako postoje momčadi koje imaju po 20-tak Brazilaca u momčadi; to nikako nije dobro. Sve je to zatvoren krug: klubovi trebaju rezultat pa nemaju vremena ulagati u mlade igrače i čekati 10 godina da se oni razviju, za taj rezultat im trebaju igrači koji su što jeftiniji, mogu odmah igrati i mogu se što bolje prodati kako bi se kupili novi. Dugoročno to nije dobro jer domaći igrači, mladi Portugalci, pate.

Koliko je Europsko prvenstvo 2004. godine značilo za nogomet u Portugalu? S jedne strane sagrađeni su novi stadioni, no s druge klubovi su dovedeni u tešku financijsku situaciju.

UEFA je dala veći dio sredstava za nove, veće stadione, no kada je prvenstvo završilo stadioni su ostali - nikome; tu su nastali problemi koje je globalna financijska kriza samo dodatno produbila. Klubovi nisu mogli priuštiti održavanje stadiona jer skupo je imati stadion od 25.000 mjesta na kojem nikada nema više od 5.000 gledatelja. Potom su se gradovi i klubovi pokušavali riješiti stadiona i prodati ih, no nitko ne želi kupiti stadion koji praktički nikada, osim na nekom novom prvenstvu, neće biti pun.

Vratimo se još malo unatrag, zapravo, na sami početak. Kada si počeo igrati nogomet?

Službeno sam počeo s 12 godina u Portu i nije mi bilo lako. Ako je na treningu bilo 20 igrača - ja sam bio taj dvadeseti (smijeh, nap.a.). U to vrijeme jednostavno nisam bio dovoljno dobar. Naravno, dok smo bili djeca smo svi dobili priliku igrati, ali kada bih odigrao utakmicu onda sam sljedeću gledao s tribine. Nisam se rodio s talentom kao Messi i sve što u životu imam sam postigao radom; mukotrpnim radom. Naravno, bio sam talentiran, ali sve što danas imam mogu prije svega zahvaliti radu. To se zapravo lijepo vidi iz moje karijere. Naime, cijeli život sam napredovao i išao na bolje. Sa 18 godina sam igrao treću ligu, onda sam godinu i pol igrao drugu ligu, potom prvu ligu s momčadi koja se borila za opstanak, pa sam prešao u momčad iz sredine ljestvice i onda u Sporting te na koncu u Dinamo. Jedina stvar koju u karijeri nikako nisam htio bilo je sjediti na klupi; to mi je bilo najbitnije kako se ne bih prestao razvijati.

Idemo na malo osobnija pitanja... Pravi si primjer obiteljskog čovjeka.

Jesam i ponosno priznajem: obitelj je na prvom mjestu i svaku odluku donosimo zajedno. Supruga i troje djece su najvažniji dio mog života.

Jesi li vjernik?

Jesam, vjera ima veliku ulogu u mom životu.

Kako ste se prilagodili na život u Zagrebu?

Zagreb je jako lijep i siguran grad. Ta sigurnost mi je posebna bitna zbog obitelji i svakako je utjecala na moj dolazak u Dinamo. Osim toga, grad je jako lijep, klima ugodna, a ljudi simpatični i znaju engleski što znatno olakšava život.

Imaš neki plan za budućnost? Ugovor s Modrima traje još godinu i pol.

Imam ugovor ovdje i jako sam sretan. Ja sam zadovoljan, a vjerujem i poslodavci tako da je plan ostati ovdje do kraja ugovora; onda ćemo vidjeti.