Trener Mamić: Niti je prije sve bilo genijalno, niti je ovo sad potpuni neuspjeh

  Kakve su okolnosti razlaza Dinama i njegova bivšeg trenera Nenada Bjelice, koliko je tanka granica između uspjeha i neuspjeha, koliko su različiti kriteriji u medijima, koliko je pad forme bio vidljiv kad je momčad još početkom proljeća, u jednakim okolnostima kao sad protiv Ferencvarosa, dakle u nokaut sustavu na jednu utakmicu, i to u gostima, bez glavnoga igrača Danija Olma, poražena protiv Rijeke i ispustila utrku za trofej u Kupu... To je tek dio tema o kojima je maksimirski trener i sportski direktor Zoran Mamić dotaknuo u razgovoru za Sportske novosti pod naslovom „Kriteriji nisu isti prema svima; niti je u Dinamu prije sve bilo genijalno, niti je ovo sad potpuni neuspjeh“. Ovom prilikom prenosimo veći dio tog intervjua:

  – Užasno mi je žao, tužan sam što nismo prošli Ferencvaros, silno smo željeli proći i plasirati se u play-off. Ali, tanka je granica između uspjeha i neuspjeha, da smo od naših šest-sedam šansi zabili dva gola, onda bi rekli „kakva igra Dinama, strategija, kako je momčad dobro reagirala“. Onda nepodignuta zastavica kod zaleđa ili neiskorištena šansa, to su detalji. Da igramo sljedećih pet utakmica s njima, sve bismo dobili. Apsolutno se ne slažem da je Dinamo morao proći.

  Kakvo je bilo čitavo ovo razdoblje nakon te Lige prvaka, puno se toga događalo?

  – Sve što je prethodilo toj utakmici, od Nove godine pa odlaska Olma, prije korone gdje smo već bili u laganom padu i izgubili neke utakmice, ispali u Kupu, pa onda odlazak Nene i što se događalo s Nenom, korona, neuspješan period u rezultatskom smislu nakon korone, kratke pripreme, ozljeda glavnog igrača Brune Petkovića, prodaja More... Sve su to neki detalji koji čine skup, jedan posto, tri posto, pet posto i onda nije stativa nego gol, nije gol nego je kraj gola. Ali, moramo izvući pouke, učiti, ova momčad ima puno kvalitete i siguran sam da ozbiljnom utakmicom u kvalifikacijama i ulaskom u Europa ligu možemo napraviti prekrasnu i dobru jesen.

  Je li ispadanje u trećem pretkolu neuspjeh?

  – Kažem, naš cilj i želja bilo je igrati Ligu prvaka, ali to nije da mora biti zacrtano jer se to ni u većim klubovima od Dinama ne može garantirati. I dalje tvrdim da smo bolja momčad od njih i to smo i pokazali, ali nismo zabili golove iz šansi kojih je bilo više nego lani kad smo dobili 4:0. Tada je Livi obranio dvije velike šanse Ferencvarosa, a ovdje smo primili, a nismo zabili naše šanse. Treba biti realan, ne treba glorificirati nešto što se ranije desilo, ali ni užasno omalovažavati što se sad dogodilo. Sport je to, nitko ne može jamčiti sve pobjede, ispali su Celtic, Benfica, još neki klubovi koji su po svemu iznad Dinama. Ali, mi smo jednom odgovornom politikom stekli preduvjete da taj enormni financijski gubitak koji se desio ne utječe na stabilnost, da ne ulazimo u probleme, da nismo u situaciji da moramo prodavati pod mus i ispod cijene, to se neće desiti.

  Neke su stvari mogle biti bolje, recimo kod prijelaznog roka i slaganja momčadi?

  – Svi mi koji radimo, griješimo. Situacija s korona-mjerama nije ispala dobro. Možemo mi pričati koliko hoćemo, li ako cijela svjetska ekonomija, sve najveće kompanije uvode štednje, zašto to ne bi radio Dinamo. Provlači se teza da su Neno i momčad zaradili. Da, oni su zaradili dio. Dinamo troši 45 ili 50 milijuna, oni su zaradili pola, ili više od pola. Ali tko je njima omogućio da to zarade? To je klub, Uprava, Mirko, Zdravko, oni su im napravili bazu. Neno i ja nismo imali posebno dobar odnos, ali nismo imali ni loš odnos, imali smo nekakvog poštovanja, gdje sam se ja stavio sa strane i nisam se miješao. Radi se o jednom vrlo dobrom treneru koji je napravio rezultat. Ali nije Neno igrao na terenu, igrali su igrači, koji su zaslužni. Kad pratimo medije, ispada da je Neno ušao u Ligu prvaka, a nije, nego momčad koju je Uprava kluba dovela i platila i napravila bazu da on to napravi. Žao mi je da momčad nije u prvom planu, da igrači nisu u prvom planu. Svi ističu „Bjelica i njegov stožer“, da, sjajan posao, radi se o sjajnom treneru. Iako, ja moram biti iskren, meni je to famozno proljeće nakon 50 godina – super, ali igrali smo osminu finala, jesmo dobili medalju za to, što se dogodilo?

  Dobro, ali nitko ranije to nije napravio, pola stoljeća?

  – Mislim, super... Sad kad sljedeći put ne bude proljeće ili ne uđemo u osminu finala, to je, da oprostite, k...? Recite mi koji je to trener osvajao trofeje izvan Dinama osim Branka Ivankovića? Mi moramo biti svjesni da je nas četiri milijuna, da je Dinamo u bazi svega. Ima hrvatskog nogometa i bez Dinama, ali ne u ovoj mjeri i kvaliteti. Nema kluba kojem Dinamo nije pomogao. Uključujući i Hajduk! Kroz naše nastupe su dobivali bonuse, rastao je koeficijent, a o financijskoj pomoći klubovima, ne samo nogometnim, Dinamo je pomogao Ciboni, rukometašima, vaterpolistima Mladosti, odbojkašima, sportašima invalidima, svima, da i ne govorim. To je Dinamo.

  Zato i krećemo od teze da je Dinamo razina više od drugih i da je neuspjeh izgubiti od Ferencvarosa.

  – Ali to služi na čast Dinamu, znači da nas cijenite, ali i omalovažavate. Mislim na medije. U situaciji kad se gube neke utakmice radi se nemoguć udar na nas. Kakav bi bio udar na reprezentaciju da nije bio Dalić izbornik nakon ova dva poraza? Da je bio Jurčić, Čačić, Ivanković, kakav bi udar bio? Ali, dajte onda malo više pravednosti i objektivnosti. Dinamo je postavio tu ljestvicu tako visoko, niste vi. Kad pratim medije, onda naš najveći konkurent Hajduk ispada da je Real i Barcelona zajedno, a 15 godina nisu prvi, nisu bili u grupi u Europi. Slažem se da smo mi razina iznad, ali pohvalite onda klub koji je došao na tu razinu. Netko je to napravio, ako se priča u Europi o školi, transferima, netko je to napravio. Ako mi sad imamo ponudu za klinca od 18 godina... (...) Samo se zbraja što je došlo, a koji su troškovi., što ovdje trenira 500 djece, što u školi radi 70 ljudi, u radnoj zajednici, to je palo s neba? (...) Jesu li ikad istraživački novinari  istražili koliko Dinamo plaća porez, a koliko hrvatski sport, cjelokupni, uplaćuje u državni proračun, pa da vidimo tko je koliko uplatio. Gdje je Cibona, Split, Zadar? Volio bih da država nađe modus da se financira sport, pa on je najbolji promotor.

  Je li ova momčad dosegnula vrhunac?

  – Već nakon Olmova odlaska krenula je silazna putanja, ispadanje u Kupu, pa poraz u Osijeku. Već je krenulo u tom smjeru, ali s osvježenjima koja smo doveli ova momčad će priuštiti još puno veselja navijačima. Bit ćemo konkurentni, ostvariti bolje rezultate, ali i svi drugi ulažu, treniraju. Mi smo postavili tezu da Dinamo mora proći Cluj, da je to „piece of cake“. Cluj koji je pobijedio Lazio, Celtic, ispao od Seville na gol u gostima. A mi smo 70 minuta igrali s igračem manje, ali nisu oni imali neke šanse.

  Kako sijati optimizam kad četiri-pet utakmica izgleda slično?

  – A koliko ih je bilo u prošloj sezoni, koliko pobjeda 1:0 i to su kontrolirane utakmice. Pa nemojte me... Ja sam najsretniji kad Dinamo pobijedi, skoro sam ispao iz one lože od veselja kad smo pobijedili u Trondheimu. Pa mi tamo nismo visili, bili smo već u letu! Hoćemo biti objektivni, zabio je Gojak lijevom, hoće li opet tako zabiti, neće. Je l' tu bilo 1:1 s Mađarima, jesu li tamo imali dva zicera u prvih 10 minuta?

  No, rezultat uvijek izvuče.

  – Ali je tanka nit. Niti je ono genijalno niti je ovo sr... To je ono što kažem, da je netko drugi osim Dalića izbornik, bio bi već pokopan na Mirogoju. Da se razumijemo, drago mi je, on je pokazao kvalitetu, simbioza momčadi i Dalića i drugo mjesto na svijetu, zasluženo. No, nisu kriteriji isti. Polemika oko mene... Znam da je specifična situacija oko optužbi, ali da sam ja netko novi tko je došao sa strane onda bih rekao – ne. Ali netko tko je ovdje cijeli život i poznaje dobro klub, u ovoj situaciji je najbolje rješenje. Mi jesmo željeli Keka, iscrtao je 100 papira treninga, slobodnih dana, on je već bio došao u Dinamo. Dakle, nije bio plan da ja dođem.

  Zoran Mamić kao sportski direktor bio je na drugoj strani kod pregovora oko smanjenja ugovora, a sad je igračima šef. Ima li tu problema?

  – Nisam bio na drugoj strani s momčadi, iako sam zastupao interese kluba, a oni svoje. Suprotne strane su bile između kluba i Nene Bjelice. On je to kao šef kabine kategorički odbio i oni su slijedili svoga šefa. E sad, za 10-15 dana igrači su pristali na smanjenje, a Neno je otišao iz kluba. Recite mi tko je tu ispravan. Pa njegovo ukupno smanjenje je bilo oko 15 posto. A onda je za 10 dana potpisao raskid u kojem je dobio 40 posto manje. On je htio ići i tražio je izlaz iz Dinama, to je istina.

  Smeta li vam sad veza igrača s Bjelicom, koja je, očito, još uvijek čvrsta?

  – I da i ne. Neosporno je da je on bio njihov trener, imaju odličan odnos. I ja se čujem s bivšim igračima, zašto se ne bi čuli, ja nemam s tim problema. Ali nije korektno da on to izjavljuje u novinama i to je pokušaj destabilizacije. On je vrlo pametan, radi na svom marketingu i treba mu čestitati. Ali to nije fair prema tim dečkima. (...) To je vaš intimni odnos, zašto to isticati i stavljati igrače u neugodan položaj? Zamislite da sam ja, recimo, ljut na Nenu i možda sad ja zato što se Dilaver čuje s njim, ili Ademi, Moro... ja ga neću staviti u momčad. Ima sujetnih trenera.

  Nećete to raditi?

– Pokazao sam da to ne radim, ali nije pošteno prema igračima. Izbjegavao sam biti u medijima, pogotovo da se ne bi potencirao taj rivalitet, iako on ne postoji. Nikad mu se nisam miješao, govorio tko će igrati, tko neće. Bio je onaj nesporazum oko Olma i od toga se napravila fama. Ja štitim interese Dinama, to mi je posao. Pa nije Joško Gvardiol napravio 22 milijuna, već status Dinama, naravno, on uz svoju kvalitetu, koja je neosporna. Ali potencira se da je Dinamo bez nekoga ona stvar.