Tri godine bez našeg Zlatka Mesića

Uvijek ćemo ga pamtiti po rečenici koja otkriva svu ljubav i emociju prema najdražem klubu: „Znate kaj? U Dinamu je velika stvar biti i rezerva!“ Tako bi reagirao nekadašnji Dinamov vedri duh, naš dragi i nezaboravni Zlatko Mesić. Kad bi ga trener preselio na klupu, on bi mu uzvratio sa smiješkom ponosno pokazujući da je, neovisno o tome, sretan što je u – svom Dinamu. U bilo kakvoj ulozi.

Naš voljeni Zlatko Mesić, član veličanstvene generacije plavih koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova, natjecanje koje je kasnije preraslo u Kup Uefa, sadašnju Europa ligu, zauvijek nas je napustio na današnji dan, 21. siječnja, prije tri godine.

Ponajprije ga pamtimo po njegovu iznimno važnom i spektakularnom golu Juventusu u Zagrebu, pamtimo ga i kao defenzivca koji je sjajno razigravao suigrače u napadu i pritom vješto i čvrsto zaustavljao svjetske nogometne zvijezde. Takva je bila karijera simpatičnoga i uvijek nasmiješenoga maksimirskog vezista, bilo defenzivnog ili katkad ofenzivnog, ali i braniča, bilo lijevog ili desnog.

OD VRHUNSKOG ASISTENTA DO OBRAMBENOG BEDEMA

Rođen je 13. travnja 1946. godine u Zagrebu, a u Dinamu je počeo kao junior 1960. U tim je mlađim danima dobio i „ovlasti“ ofenzivnoga veznog igrača. Imao je iznimno važnu ulogu u lovu na osvajanje Kupa velesajamskih gradova. Igrao je u veznome redu, a to je već bilo vrijeme kad se Mesić profilirao kao klasični defenzivac, korektor sredine terena. Jedan od razloga zašto je „skliznuo“ iz ofenzivne u defenzivnu liniju je njegova pomalo altruistička narav. Kad trener ne bi imao izbora, kad bi ostalo upražnjeno mjesto koje nitko drugi nije želio ili nije mogao odraditi, bespogovorno bi onamo uskakao Mesić.

Tako bi povremeno preuzeo mjesto na desnom ili lijevom beku. Na taj se način, malo po malo, pretvarao u „čovjeka zadatka“. Bio je poznat kao dobar tehničar, a odjednom je imao zadatak – zaustavljati tehničare. U onim dvjema trijumfalnim utakmicama protiv Juventusa u četvrtfinalu KVG-a gotovo je nevjerojatnom lakoćom uštopao tadašnju zvijezdu svjetskoga nogometa, Brazilca Chinesinha. Čuvao ga je i u Torinu i u Zagrebu pa je Chinesinhov učinak bio slabašan. Slično su se pored Mesića provele i brojne druge europske zvijezde, kao Gianni Rivera ili Florian Albert... U uzvratnom je dvoboju protiv Juventusa u Zagrebu, nakon 2:2 iz prvoga ogleda, upravo Mesić, nakon prodora Hrvoja Jukića, lansirao projektil u torinsku mrežu za vodstvo s 2:0. Na kraju je bilo 3:0...

U Dinamu je igrao do 1968. godine, a nakon epizode u Croatiji iz Toronta vratio se na još jednu sezonu u Maksimir, 1970/'71. Kasnije je kratko igrao za Zagreb, Jadran Poreč i Rovinj. S maksimirskim je klubom, uz pokal KVG-a, osvojio i trofej pobjednika jugoslavenskog Kupa 1965.