Tužan kraj zaista prekrasne godine

Dinamo je teškim porazom protiv Lyona u Ligi prvaka završio polusezonu i tako se polako spušta zastor na godinu iza nas; godinu u kojoj je Dinamo imao izuzetno puno lijepih trenutaka dok su oni manje lijepi, srećom, u znatno manjem broju.

Godina iza nas, koliko god se to možda nakon utakmice protiv Lyona činilo nelogično, bila je vrlo uspješna za Dinamo. Uskoro ulazimo u 2012-tu godinu i na godinu iza nas gledat ćemo s radosti i smiješkom jer točno to je obilježilo 365 dana iza nas.

U godini kada klub slavi 100 godina napravljeno je izuzetno puno na što Modri mogu biti ponosni: momčad je osvojila dvostruku krunu, uređen je stadion, ekipa se plasirala u Ligu prvaka i vodeća je momčad prvenstva te se plasirala u četvrtfinale Kupa. S druge strane, nažalost, bilo je i nekoliko manje lijepih trenutaka, a težak poraz od Lyona svakako je jedan od onih koji će svi navijači Dinama što prije htjeti zaboraviti.

Da je netko u lipnju dok su igrači na početku priprema na Rogli nizali kilometre rekao kako će tri mjeseca kasnije u Maksimiru gostovati Real Madrid - nitko ne bi vjerovao. Vjerovalo se u Europsku ligu, a potiho se šaputalo o Ligi prvaka, nadalo se, no mlada momčad predvođena istim takvim stručnim stožerom bila je u izgradnji; od stadiona do momčadi - Dinamo je bio u izgradnji.

Ipak, ostvaren je golemi uspjeh, Dinamo se plasirao u elitu i doveo u Zagreb i Hrvatsku glamur i samu kremu svjetskog nogometa.

Prisjetimo se samo utakmice u Švedskoj i straha koji je prolazio sve navijače Modrih u posljednjih pet minuta i onda još toliko sudačke nadoknade. Kelava je branio čuda, većina navijača Modrih na stadionu i pred malim ekranima vjerojatno je na jedno oko žmirila i čekala kraj, a kada je sudac Rizzoli svirao kraj - oduševljenje. Stres, strah, ali na koncu slavlje i sreća koju su tu večer Modri priuštili svojim navijačima ono su zašto postoji i zašto se toliko voli nogomet. Na koncu, slavlje s navijačima u zagrebačkoj zračnoj luci puno je govorilo.

Dovoljno se sjetiti tog osjećaja i onda pitanja kao "bi li bilo bolje da Dinamo nije ušao u Ligu prvaka i postao statistički najlošija momčad tog natjecanja?" zaista postaju deplasirana. Tako se možda činilo u večer teškog poraza od Lyona, bilo je ljudski zapitati se "što to nama treba?", no već dan kasnije svaki realan odgovor mogao je glasiti jedino "nema natjecanja do Lige prvaka i zaista je poseban osjećaj biti dio toga; pa čak i kao autsajder."

Na kraju godine situacija je pomalo tmurna, tužna i svi su još pomalo u šoku od "onoga što se dogodilo" u protiv Lyona u Maksimiru i odlaska trenera Krunoslava Jurčića, no kada se podvuče crta na 2011-tu godinu onda će konačan zaključak sigurno biti itekako pozitivan; iako se danas možda nekima čini drugačije. Prošlo je nekoliko tjedana i  "rane" od Lyona lagano zacijeljuju, a slika o godini iza nas postaje realnija.

Dinamo je na samom kraju godine dobio i novog stratega s kojim će ući u nastavak sezone. Ante Čačić dobio je priliku krenuti s Modrima u novi početak odnosno kroz mjesece pred nama uigrati momčad za novi europski zalet. Može li iskusni, ali i "gladan uspjeha" zagrebački strateg donijeti Modrima još bolju igru i bolje rezultate? Odgovor je isti kao da je na klupu Dinama došao Pep Guardiola - pokazat će vrijeme.

Letvica je postavljena dosta visoko, a obzirom na put kojim Dinamo posljednjih šest godina ide - rušenje iste nije opcija.

Dinamo je svake godine sve bolji pa tako nema razloga vjerovati kako na koncu 2012-te nećemo pisati sličan tekst ovome u kojem ćemo se prisjećati nove duple krune i novog, uspješnijeg nastupa u Ligi prvaka.

Foto: Goran Stanzl / PIXSELL

Vedran Attias