Tužnih šest godina bez našeg Zvjezdana Cvetkovića

Bio je otkriće na australskoj turneji, blistao je u pripremnim dvobojima u kojima je nezaboravni Dinamov trener Miroslav Ćiro Blažević brusio momčad koju je godinu i pol kasnije doveo do naslova prvaka... Posebno vješt Blaževićev manevar bio je promocija Zvjezdana Cvetkovića u ulogu lijevoga beka, baš mu je tada, na australskoj turneji dodijelio dres s brojem tri i od toga je trenutka postao čvrsti dio udarne postave.

Ovoga je ponedjeljka, 27. veljače, prošlo šest godina otkako nas je naš dragi prijatelj i jedan od najpopularnijih braniča, Zvjezdan Cvetković, zauvijek napustio. Ponajprije ga, dakle, pamtimo kao člana nezaboravne generacije koja je 1982. godine osvojila naslov prvaka. Bio je u temeljima Dinamova furioznog proljeća 1982., neprelazni „osigurač“ na lijevoj strani, a kasnije i dugogodišnji član stručnoga stožera, nakratko i u ulozi glavnoga trenera. Za maksimirski je klub, računajući i natjecateljske i prijateljske utakmice, upisao 492 nastupa uz 41 postignuti pogodak.

Rođen je 18. travnja 1960. godine u Karlovcu, a u Dinamo je došao 1977. u tinejdžerskim danima zajedno s bratom Borislavom kao blistavi izdanci popularne karlovačke škole predvođene trenerom Brankom Čavlovićem Čavlekom. Zvjezdan i Boro jedan su od najpoznatijih bratskih tandema u povijesti našega kluba. Zajedno su sudjelovali u pohodu na naslov prvaka 1982. kao i na pokal državnoga Kupa godinu kasnije. Iako njegova visoka figura naoko nije sugerirala karijeru hitroga braniča, ubrzo je svojim sjajnim izvedbama demantirao skeptike.

Zablistao je, dakle, na Dinamovoj turneji po Australiji početkom 1981. godine, nedugo nakon što je momčad preuzeo trener Blažević. Upravo su se na toj turneji kao standardni braniči nametnuli Milivoj Bračun i Zvjezdan Cvetković i izborili mjesto u udarnoj postavi koja je kasnije dohvatila dva velika pokala.

Devet je puta zaigrao za jugoslavensku reprezentaciju, a nastupao je i za juniorsku, mladu, olimpijsku i B selekciju. Karijeru je završio u njemačkom Waldhofu iz Mannheima nakon što je, u borbi za loptu, zadobio ozljedu glave.

U Zagrebu je završio Višu trenersku školu, a ulogu glavnoga Dinamova trenera obnašao je u završnih 10 prvenstvenih kola u sezoni 2004/'05. Nakon igračke je karijere u Maksimiru bio i asistent glavnog trenera, sportski direktor, klupski skaut.