U Ligi prvaka treba uživati, a onda - tko zna?

Dinamo je pobjedom u Mariboru drugu godinu zaredom ostvario fantastičan uspjeh i ušao u skupine Lige prvaka. Modri su izuzetno uvjerljivim igrama došli do elitnog klupskog natjecanja u kojem ih čeka novih šest sjajnih utakmica. Dinamov cilj u njima? Na koncu mirne duše moći pogledati suigraču u oči.

Kako se brzo i lako čovjek navikne na bolje... Prošlogodišnji ulazak u Ligu prvaka bio je nešto čarobno, fantastično te se tako tretiralo u javnosti. Na aerodromu su navijači dočekali heroje iz Švedske, Liga prvaka je bila "tema broj jedan u gradu". Ove godine?  Dinamo u Ligi prvaka je već nešto normalno. Naravno, možemo to gledati kao nešto pozitivno i da se od Dinama očekuje ulazak među 32 najbolje momčadi pa da iz tog razloga to nije čudno kao što nije iznenađenje niti kada Manchester United igra Ligu prvaka, no realno - ulazak Modrih u najelitnije svjetsko natjecanje je fantastičan rezultat, golemi uspjeh pa čak i, ako hoćete, čudo.

Čim je Tonel zabio pogodak na Ljudskom vrtu, ma već nakon pobjede nad Slovencima u Maksimiru, krenule su želje oko mogućih protivnika. "Real Madrid u Zagrebu" nije postala godišnja praksa te su kuglice ove godine Modrima donijele dvostrukog europskog prvaka Porto, ukrajinski Dynamo i "preporođeni" Paris Saint Germain. Kome su se ispunile želje? Rijetko kome jer realno, osim već spomenutog Tonela, vjerojatno nitko iz prve jakosne skupine nije želio Porto. Možda su se tek u trećoj jakosnoj skupini i Parisu našli oni koji su tražili najatraktivnijeg mogućeg protivnika.

U tu kategoriju svakako ne spada Porto; posebno ne kada su u "bubnju" bile megamomčadi kao što su Barcelona, Real Madrid, Manchester ili Bayern, no upravo spomenuti velikani u širokom luku žele izbjeći portugalskog prvaka. Porto sigurno nije najatraktivniji protivnik, no radi se o klubu za kojeg bi vjerojatno sve ispod četvrtfinala Lige prvaka bio neuspjeh. Uostalom, činjenica da se radi o klubu koji je odbio ponudu za svojeg igrača od 50-tak milijuna eura svakako je dobar znak da ih se treba izbjeći.

Može li Dinamo igrati protiv Porta? Naravno da može; nogomet je takav sport u kojem nema "sigurnog pobjednika", no Portugalci su golemi favoriti i Dinamo u toj utakmici može samo dobiti. Recimo, slična je to situacija kao u utakmicama Dinama i Slaven Belupa. Koprivničani mogu dobiti Dinamo, dapače, no od 10 utakmica Dinamo će dobiti sedam, dvije će završiti neriješeno, a jednu će dobiti Slaven. To je neosporna statistika.

Naravno, nije uopće niti namjera niti poanta obezvrijediti drugoplasiranu momčad našeg prvenstva već govorim o "brojkama". Kada smo već kod brojki, Dinamo prema transfermarktu vrijedi 42 milijuna, a Slaven Belupo 10. Porto? Njihova vrijednost je 173 milijuna. Omjerom gledano, Dinamo je četiri puta skuplji od Slavena, a Porto isto toliko od Modrih. Naravno, ne igraju brojke, silni milijuni ne zabijaju pogotke, no svakako nešto ipak govore jer se do tih vrijednosti igrača i momčadi nije došlo na tomboli nego na travnjaku.

Tako je, recimo, Dynamo Kijev vrijedan 132 milijuna, tri puta više od Dinama dok je Paris Saint Germain, na krilima ili točnije naftu, katarskih šeika već na 310 milijuna i svakim prijelaznim rokom sve će više rasti. Dinamo protiv sve tri momčadi ima ulogu autsajdera i mogući bod(ovi) bit će iznenađenje, no svi nabrojani milijuni ne znače da će Modri prije utakmice bilo kome priznati poraz.

Dapače, Dinamo je evidentno na putu prema gore. Dinamo raste iz dana u dan i pogledom u "graf rasta" logično je ove godine očekivati "nešto". Modri u posljednjih sedam godina imaju isto toliko naslova prvaka zaredom, desetke i desetke bodova prednosti ispred konkurencije, šest nacionalnih kupova i jedan Superkup koji "ispravlja" ovaj jedan "odbjegli" Kup; ukratko, apsolutna dominacija.  Na međunarodnom planu Modri imaju četiri nastupa zaredom u skupinama Europske lige i to svake godine se napravio bolji rezultat, igralo bolje i osvajalo više bodova da bi kao kruna prošle godine stigao plasman u Ligu prvaka. Ove godine - ponovno Liga prvaka. Nije loše, zar ne? Najblaže rečeno.

Dinamo na terenu proživljava zlatno doba u svojoj stogodišnjoj povijesti. Pobjede, uspjesi i trofeji dolaze poput turista na našu obalu i taj stalni rast najavljuje, možda čak i obećava poneki bod u ovogodišnjem natjecanju.

Bilo bodova ili ne, ukoliko će Dinamovi igrači na kraju svake utakmice u skupini, poslije zadnjeg sučevog zvižduka moći pogledati jedan drugome u oči, pružiti ruku i reći: "ja sam fakat mrtav", onda će imati i razloga biti ponosni i zadovoljni.

Tko zna? Možda onda i bodovni konto bude bogatiji.

Vedran Attias