U zadnjih 17 godina čak su 16 puta izborili grupnu fazu

  Nogomet pamti svakakve paradokse, neobičnosti, rezultatske obrate i iznenađenja, a jedan takav posebno strši upravo u recentnoj povijesti Dinamova sadašnjeg suparnika u Europa ligi, moskovskog CSKA. Ujesen 2018. godine armijski je klub u Ligi prvaka oba puta pobijedio madridski Real, pritom je s 3:0 na travnjaku Bernabeua nanio „kraljevima“ najveći domaći poraz u povijesti europskih natjecanja, i svejedno završio – na zadnjem mjestu u skupini. Niti sedam bodova Moskovljanima nije bilo dovoljno barem za treće mjesto u skupini.

  Ipak, ta je sezona samo dio dojmljivoga kontinuiteta ruske momčadi koja je od jeseni 2004. godine pokrenula povijesni niz: u 17 sezona čak je 16 puta izborila plasman u grupnu fazu Uefinih natjecanja od čega 11 u Ligi prvaka, a pet puta u Europa ligi. A, upravo je na samome početku ovoga niza, dakle u sezoni 2004/'05., CSKA postao prva ruska momčad koja je osvojila europski trofej. U skupini Lige prvaka oba su puta svladali PSG, a uz remi protiv Porta osvojili sedam bodova što im je osiguralo treće mjesto u skupini, a time i proljetni dio natjecanja u nokaut fazi Kupa Uefa. A, tog proljeća blistavim izvedbama i osvojili trofej. U finalu su nadigrali Sporting Lisabon s 3:1 u utakmici odigranoj upravo u Lisabonu na Sportingovu stadionu Jose Alvalade. Važnu je ulogu u toj sezoni odigrao i hrvatski reprezentativac Ivica Olić koji je u ljeto 2003. u CSKA došao upravo iz Dinama.

  Štoviše, Olić je s oba ova kluba bio prvak u istoj kalendarskoj godini. Iz Dinama je, dakle, otišao u CSKA u ljeto 2003. i u istoj godini bio prvak i u Hrvatskoj i u Rusiji. Sezonu 2002/'03. završio je kao prvi strijelac hrvatske lige osvojivši pritom s plavima naslov prvaka. Odmah je potom prešao u CSKA koji je na kraju 2003. postao prvak Rusije. Tada je rusko prvenstvo igrano kroz kalendarsku godinu, u ritmu proljeće-zima, a Olić se priključio na polovici natjecanja.

U četiri sezone u moskovskom klubu Olić je triput bio prvak pri čemu je dohvatio i dva pokala ruskoga Kupa i dva Superkupa.

  Zanimljivo je da je moskovski klub u doba Sovjetskog Saveza samo triput igrao u europskim natjecanjima pri čemu je tek jednom preskočio prvo kolo. Ujesen 1981. izbacio ga je austrijski Sturm predvođen trenerom Ottom Barićem. Za Sturm su tada nastupili i raniji nogometaš Dinama Zvonko Breber kao i bivši napadač Zagreba Božo Bakota.

  Prvi značajniji doseg bio je plasman u Ligu prvaka ujesen 1992. kad su u osmini finala, zadnjoj stepenici prije grupne faze, preskočili tadašnjega branitelja naslova europskog prvaka – Barcelonu. Nakon toga im je cijelo desetljeće trebalo kako bi ponovo dohvatili grupnu fazu nekog Uefinog natjecanja. ali kad su u tome uspjeli, uhvatili su dojmljiv niz koji, s iznimkom samo jedne sezone, traje gotovo dva desetljeća. Uz osvajanje Kupa Uefa 2005. godine najveći je doseg plasman u četvrtfinale Lige prvaka 2009/'10. gdje ih je s dvaput po 1:0 zaustavio Inter Milano.

  CSKA je osvojio 13 naslova državnoga prvaka od čega sedam puta u doba SSSR-a i šest puta u samostalnoj Rusiji. Pritom je 12 puta osvajao kup: pet puta u Sovjetskom savezu i sedam puta u Rusiji.

  Već petu uzastopnu sezonu momčad predvodi bjeloruski trener Viktor Goncharenko, bivši strateg BATE Borisova, kluba kojeg je upisao na europsku nogometnu kartu. Goncharenko je svoje momčadi ukupno pet puta uvodio u grupnu fazu Lige prvaka i četiri puta u Europa ligu.

  U Moskvi je zasad osvojio samo Superkup 2018. godine, dvaput je bio doprvak Rusije, ali zato je momčad vrlo dobra u europskim izazovima. Dva plasmana u Ligu prvaka, dva u Europa ligu, dvije velike pobjede protiv Reala svakako zaslužuju pljesak. Ujesen 2017. godine CSKA je zauzeo treće mjesto u Ligi prvaka što je značilo da će europski put nastaviti na proljeće u nokaut fazi Europa lige gdje su dogurali do četvrfinala. Zaustavio ih je Arsenal.

  Goncharenko je u trenerskoj ulozi već imao priliku sučeliti se sa zagrebačkim Dinamom. Bilo je to na startu priprema u Turskoj u siječnju 2011. godine kad je Goncharenko vodio BATE Borisov kad je zagrebačku momčad predvodio trener Vahid Halilhodžić. Dinamo je pobijedio s 2-1 u utakmici u kojoj je nastupio i aktualni maksimirski kapetan Arijan Ademi.

  Dinamo i CSKA sučelili su se, pak, u prijateljskoj utakmici 30. siječnja 2016. godine na pripremama u La Mangi, dakle još prije dolaska Goncharenka. Maksimirsku je momčad s klupe vodio sadašnji trener Zoran Mamić, a dvoboj je završen bez pogodaka.

  Današnji CSKA ponajprije leti na krilima hrvatskoga reprezentativca Nikole Vlašića koji je, primjerice, bio strijelac jedinog pogotka u spomenutoj pobjedi protiv Reala u Moskvi s 1:0 i asistirao za treći gol u pobjedi u Madridu s 3:0. Bitnu ulogu u moskovskom sastavu ima i daroviti vezist mlade hrvatske reprezentacije, Kristijan Bistrović.

  U momčadi su, primjetice, i trojica aktera okršaja Rusije i Hrvatske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2018. godine: vratar i tadašnji kapetan reprezentacije Igor Akinfeev te Alan Dzagoev i brazilski desni branič s ruskom putovnicom, Mario Fernandes. Štoviše, Fernandes je u 115. minuti glavom izjednačio na 2:2, a kasnije, prilikom raspucavanja jedanaesteraca, loptu poslao pored gola. Dzagoev je, pak  u raspucavanju bio precizan. Ova je utakmica ujedno bila i oproštaj Akinfeeva od reprezentacije.