Vahid Halilhodžić

Gotovo su tri mjeseca prošla otkako je Vahid Halilhodžić sjeo na modru klupu. Ne radi se o dugom vremenskom periodu. Ne radi se o razdoblju unutar kojega bi mnogi očekivali nekakve velike promjene, svojevrsnu malu „revoluciju“ unutar kluba, posebno svlačionice. Ipak, Vahid je svoje tromjesečje itekako duboko obilježio. Iza nas je razdoblje prepuno mnoštva emocija, i to uglavnom pozitivnih. Iz tjedna u tjedan bili smo svjedoci preokretu unutar modre svlačionice koji se prelijevao i na teren. Svjedočili smo brojnim situacijama u kojima je Vahid Halilhodžić neprestano isticao vjeru u uspjeh svoje ekipe u koju je od samoga početka počeo ugrađivati borbeni duh. U tom razdoblju Dinamo se plasirao u Europsku ligu u kojoj je trenutačno vodeći na ljestvici u svojoj skupini, zaredao pobjede u Kupu te je vodeći na ljestvici Prve HNL. A kako svoj dinamičan život u Zagrebu i rad Dinamu opisuje Halilhodžić, donosimo upravo u najnovijem intervjuu koji smo s njim odradili u kraćoj stanci između brojnih njegovih obveza.

- Skoro sam tri mjeseca ovdje i mnogo se toga dogodilo u tom razdoblju. U šali često kažem kako mi se čini da sam ovdje tri godine, a ne tri mjeseca. Uistinu se mnogo toga dogodilo. I moji prvi dani u klubu su bili veoma dinamični, nije bilo vremena za prilagodbu. U veoma kratkome roku morao sam upiti što više informacija o igračima, o klubu, o svemu što će dalje uvelike određivati moj rad i razultate za koje se svi borimo. Kako god bilo, reći ću kako se nisam prevario kad sam došao u ovaj klub. Zadovoljan sam rezultatima i odnosima s ljudima u klubu, a posebno sam ponosan na svoje igrače. -

Slika momčadi koju je preuzeo u međuvremenu je potpuno izmijenila svoje boje. Maksimirski je Chagall dodao mnogo vedrijih tonova, što se vidi i u igri njegovih uzdanica. Kakav su Vaši dojmovi kad govorimo o očiglednim pozitivnim pomacima u momčadi?

- Najbolji primjer za to su gostovanja u Splitu gdje su igrači pokazali potpuno drugo lice u odnosu na dosadašnja gostovanja u tom gradu. A to je bitna činjenica s obzirom da se radi o užarenom terenu na kojemu psihološki faktor ima veliku ulogu. Sve to rezultat je povjerenja između mene i igrača te svakodnevnoga rada i truda. I to je za mene velika satisfakcija. Biti trener Dinama za mene je u ovome trenutku izazov. Momčad se bori za proljeće u Europi, što desetljećima nije uspijevalo prethodnim generacijama, uspješno se bori i za naslov prvaka u domaćem prvenstvu i u Kupu, a sljedeće godine kada Dinamo obilježava svoju stotu godišnjicu, borit ćemo se i za ulazak u Ligu prvaka.  -

- Želim pobjeđivati s Dinamom i uvijek može biti još bolje. Trenutačna situacija je jako dobra i imamo velikih izgleda da ostvarimo četrdesetogodišnji san, no ne smijemo se zavaravati. Pred nama su još dvije važne utakmice koje će odrediti našu europsku sudbinu za ovu sezonu. Optimističan sam, no ne smijemo se još ničemu veseliti jer priča je još daleko od završetka. -

Jeste li zadovoljni igračkim kadrom?

- Igrački kadar koji sam zatekao kad sam došao u Dinamo pokazivao je kvalitetu, a ona je još pojačana dolaskom novih igrača poput Tonela, Beqiraja i Sylvestra. Dobra je kombinacija iskusnih igrača i mladih momaka koji se tek trebaju dokazati, ali već sada pokazuju velik potencijal. S jedne strane imamo Bišćana, Tonela i Cufrea, a tu su i Sammir, zatim Vrsaljko, Badelj, Kelava... Na njima je budućnost Dinama. Borben duh prisutan je među svima njima jer u momčadi je velika konkurencija i to je dobro. Svi daju maksimum kako bi se pokazali i izborili svoje mjesto. I upravo tu leži kvaliteta današnjeg Dinama. Nema opuštanja, momci se moraju dokazivati na svakome treningu i na svakoj utakmici. -

Publika vas je odlično primila. Nakon pobjede nad Villarrealom dobili ste i svoju pjesmu „Vaha, Vaha“ koja je svojom simpatičnošću i humorom zarazila velik dio domaće javnosti. S druge strane, susreli ste se i s manje lijepom stranom hrvatskoga nogometa i sporta uopće. Na utakmici protiv Splita svjedočili smo rasističkim i šovinističkim uzvicima domaće publike, što Vas je veoma povrijedilo. Kako komentirate činjenicu da se to još uvijek prečesto događa na našim stadionima?

- Razočaran sam time što sam čuo tijekom utakmice i uistinu ne znam što je u glavama svih tih ljudi. Pa to nisu navijači, to nije ni Hrvatska... Ni mediji pa ni HNS ne bi smjeli biti indiferentni po pitanju takvih problema. Fašizam je nešto najstrašnije za društvo i za zemlju u kojoj se pojavljuje. Hrvatska se priprema za ulazak u Europu, a istovremeno smo na našim stadionima svjedoci ponašanju koje je davno trebalo biti iskorijenjeno... Protiv toga se treba boriti svim sredstvima. Mene kao čovjeka, ali i kao sportaša, takve stvari duboko pogađaju. -

Kako komentirate malobrojnost publike na Maksimiru?

- Možda sam ja preoptimističan i preambiciozan, no volio bih da se neke stvari idu drugim tokom. Naravno da smo i igrači i ja imali pravo očekivati brojnu publiku na Maksimiru na nedavnoj utakmici sa Zadrom jer u Bruggeu smo svega par dana prije te utakmice napravili podvig i za mene su igrači ispali heroji. Stadion prepun ljudi bio bi im samo još veći vjetar u leđa. No, to je moja osobna stvar, a nakon utakmice sam ju podijelio s ostalima jer što mislim i osjećam, to ću i reći. Ali, kad govorimo o posjećenosti nemoguće je ne navesti i problem stadiona. Publika zaslužuje komfor tijekom gledanja utakmice. Možemo mi pričati kojekakve priče i izvlačiti se, no to je činjenica koju nitko u svijetu sporta ne može zanemariti. Prava je šteta, zapravo sramota, da grad Zagreb nema pošten stadion. Sramota je to i za državu koja se ponosi svojom reprezentacijom koja ju je proslavila u cijelome svijetu i koja je zaslužila bolji tretman. To je uistinu frustrirajuće, a posebno za Zagrepčane koji to ruglo gledaju već godinama, a svo to vrijeme priželjkuju bolji ugođaj, kakav i zaslužuju. -

Za razliku od stadiona, neka druga mjesta u metropoli se mogu pohvaliti svojim šarmom i ljepotom.

- Zagreb je veoma lijep grad, ima mnogo finih mjesta, no nažalost, nemam puno vremena za razgledavanje. Po cijele sam dane na stadionu. Evo, tek sam nedavno pošteno prošetao središnjim trgom i to sa francuskim novinarom i fotoreporterkom s kojima sam dogovorio intervju. Ponekad s prijateljima odem u neki restoran, a bio sam nekoliko puta i u kazalištu, u koje volim često otići. To je zasad sve. Htio bih bolje upoznati i Novi Zagreb, no eto, morat ću još pričekati. U svakom slučaju, emocionalno sam vezan uz ovaj grad jer tu mi se rodila i kći, u Petrovoj bolnici. Dolazak u Zagreb samo me podsjetio na sve te lijepe trenutke iz prošlosti koji me vežu uz ovaj grad. -